Dok zvanični Podgorica i evropski partneri uporno ponavljaju imperative o slobodi izražavanja kao temelju demokratije, crnogorski javni prostor suočava se sa ozbiljnim paradoksom. Granica između legitimne kritike i otvorenog širenja netrpeljivosti postala je tanja nego ikad.
Pravna teorija i praksa Evropskog suda za ljudska prava (ECHR) povlače oštru liniju razgraničenja kroz nekoliko ključnih tačaka:
- Meta napada: Sloboda govora štiti pravo pojedinca da oštro kritikuje nosioce moći, političare, državne institucije, zakone i religijske dogme.
- Sa druge strane, govor mržnje targetira ranjive i marginalizovane grupe – njihova lična svojstva poput nacije, vjere, pola ili seksualne orijentacije.
- Namjera i efekat: Sloboda izražavanja podstiče pluralizam i javnu debatu, čak i kada izneseni stavovi uznemiravaju ili šokiraju javnost.
- Govor mržnje nema za cilj debatu, već dehumanizaciju, izolaciju i direktno podsticanje na nasilje ili diskriminaciju.
- Pravna zaštita: Dok je slobodno mišljenje Ustavom zagarantovano, zloupotreba tog prava kroz govor mržnje podliježe krivičnoj i prekršajnoj odgovornosti prema crnogorskom zakonodavstvu.
Istraživanje pokazuje jasnu geografiju digitalnog otrova: dok je na Instagramu zabilježen relativno mali broj spornih reakcija, Facebook ostaje glavno žarište sa stotinama komentara usmjerenih uglavnom protiv političkih neistomišljenika u jeku identitetskih tenzija.
Ono što posebno zabrinjava instituciju Zaštitnika ljudskih prava i sloboda (Ombudsmana) jeste činjenica da građani kao primarni izvor mržnje ne vide anonimne profile, već narative koje plasiraju sami političari i javni funkcioneri.
„Govor mržnje odavno prevazilazi granice neprimjerene etike i postaje realna prijetnja po bezbjednost i dostojanstvo građana“, navode iz kancelarije Ombudsmana. Posebno su na udaru žene u javno-političkom životu, novinarke, pripadnici LGBTIQ+ zajednice i Romi.
Dodatni problem predstavlja i istraživanje IPSOS-a za potrebe Ujedinjenih nacija, koje upozorava da značajan procenat mladih u Crnoj Gori uopšte ne razlikuje slobodu izražavanja od govora mržnje, prihvatajući toksične online narative kao društvenu normu.
Crna Gora je, u saradnji sa međunarodnim organizacijama poput UN-a i UNESCO-a, inicirala uspostavljanje Nacionalne mreže protiv govora mržnje i dezinformacija. Zakonski okviri formalno postoje, ali nevladin sektor, medijska zajednica i međunarodni posmatrači podvlače zajednički zaključak: ključni problem ostaje selektivna i spora institucionalna reakcija.
Sve dok se u javnom diskursu svaka sankcija za targetiranje neistomišljenika bude tumačila kao „udar na slobodu medija i govora“, Crna Gora će plesati na opasnoj ivici između demokratskog pluralizma i duboke društvene anarhije.
