Portparol DPS-a Miloš Nikolić na saslušanju je priznao da je sa Acom Mijajlovićem bio lični prijatelj.
Kazao je da su se najčešće sastajali nasamo. Da su razgovarali o politici. Da su razmijenili na hiljade poruka.
Kazao je i da je godinu dana vozio Mijajlovićev BMW 5, kao i da mu je upravo Mijajlović pomogao da se preseli u Master kvart.
Ali tu priča ne staje, makar ne za mene.
Jer ovdje više ne govorimo o običnim poznanstvima, privatnim relacijama i slučajnim kontaktima kakve političari pokušavaju predstaviti javnosti kada budu uhvaćeni u neprijatnim vezama. Ovdje govorimo o odnosima koji traju godinama, o bliskosti koja podrazumijeva povjerenje, privilegije, međusobnu zaštitu i očigledno mnogo više od običnog prijateljstva.
Nikolić je potvrdio i da poznaje Petra Lazovića, ali i Ljuba Milovića, čovjeka kojeg bezbjednosne službe označavaju kao jednog od šefova Kavačkog klana i odbjeglog bivšeg policajca optuženog za teška krivična djela.
U komunikaciji koju je imao sa Mijajlovićem pominje se i osoba označena slovom „R“.
Iz samog konteksta se može zaključiti da je riječ o Radoju Zviceru.
I sada dolazimo do ključnih pitanja.
Da li je portparol najveće opozicione partije bio samo prijatelj i poznanik ili mnogo više od toga?
Čime je Nikolić zaslužio da mu Mijajlović ustupi BMW i pomogne da se preseli u Master kvart? Kakva je to relacija u kojoj čovjek iz svijeta koji se godinama dovodi u vezu sa kriminalnim strukturama političkom funkcioneru rješava životna pitanja, daje automobile i otvara vrata luksuznih naselja?
Zašto Nikolić pokazuje toliku zabrinutost za Petra Lazovića? Zašto su razgovori vođeni nasamo?
Zašto su teme njihovih prepiski bile likvidacije i skaj aplikacije?
I koliko je duboko zapravo išla ta komunikacija?
Da li je upravo preko ovih kontakata postojala direktna veza između vrha DPS-a i vrha Kavačkog klana?
Da li ta veza postoji i danas?
Da li je Miloš Nikolić jedina spona između političkih struktura i podzemlja ili takvih veza unutar DPS-a ima mnogo više nego što javnost trenutno zna?
I možda najvažnije pitanje od svih: Da li građani Crne Gore danas, prvi put nakon decenija ćutanja, gledaju kako se pred njihovim očima raspada zid iza kojeg su se godinama skrivale veze politike, bezbjednosnih struktura i organizovanog kriminala?
Jer ako portparol jedne partije i momak od 30 godina ima ovakve relacije, ovakve kontakte i ovakav nivo bliskosti sa ljudima čija se imena vezuju za najmračnije strukture podzemlja, onda ovo više nije pitanje jednog čovjeka.
Onda je ovo pitanje sistema.
Pitanje države.
Pitanje svih onih koji su godinama tvrdili da između DPS-a i organizovanog kriminala ne postoji nikakva veza.
A možda je upravo ovo trenutak kada građani odnosno najvatrenije pristalice DPS-a počinju da shvataju da ono što su godinama nazivali „teorijama zavjere“ možda uopšte nijesu bile teorije.
Možda su bile istina koju je neko pokušavao da sakrije po svaku cijenu.
Izgleda da VEZA postoji.
