KAKO SAM POSTAO MANJINA KOJA NE POSTOJI (I ZAŠTO TRAŽIM SVOJU FOTELJU)
U Crnoj Gori, zemlji u kojoj Ustav u prvoj rečenici svečano obećava da smo građanska država, najvažniji dokument u životu nije ni lična karta, ni diploma, pa čak ni partijska knjižica. Najvažniji je onaj papirić sa popisa stanovništva. Jer u našoj verziji građanske demokratije, građanin postoji tek onog trenutka kada se precizno izjasni u koju nacionalnu fioku želi da ga spakuju.
Ako slučajno napravite grešku pa na popisu kažete da vas nacija ne zanima, da ste prosto čovjek, komšija ili – ne daj bože – samo građanin Crne Gore, sistem vas automatski prebacuje u rubriku „Neizjašnjeni“. U prevodu: statistički višak bez političke upotrebne vrijednosti.
A brojke su neumoljive. Neizjašnjenih u Crnoj Gori ima više nego Hrvata i Roma zajedno. Štaviše, na posljednjem popisu ispostavilo se da u Crnoj Gori živi i više Rusa nego Hrvata i Roma zajedno!
I tu dolazimo do genijalne logike našeg izbornog sistema.
Dok predstavnici pojedinih manjina legitimno traže garantovane mandate – jer u građanskoj državi, logično, najbolje funkcionišemo kad svako ima svoju nacionalnu i zagarantovanu stolicu u Skupštini – postavlja se pitanje: šta je sa nama ostalima?
Ako je brojnost na popisu argument za političku privilegiju, predlažem da odmah osnujemo Nacionalni savjet neizjašnjenih. Jeste da nemamo svoj zajednički jezik (govorimo onaj koji se u tom trenutku najmanje svađa sa komšijama), nemamo ni svoju zastavu (osim možda bijele, iz predaje pred logikom), a nemamo ni himnu (mada bi nam najbolje legla ona muzika kad ste na čekanju kod operatera). Ali nas ima! I pošto u ovoj zemlji svaka grupa koja umije da se prebroji može da traži sniženi cenzus ili garantovani mandat, red je da i mi dobijemo makar jednog poslanika. Da sjedi u Skupštini, ćuti na svim jezicima i predstavlja one koji nijesu htjeli da se svrstaju.
A kad smo već kod popisne matematike, ne smijemo zaboraviti ni Ruse. Ima ih na hiljade, pričaju svojim jezikom, imaju svoju kulturu, otvaraju vrtiće i restorane – ispunjavaju sve uslove iz udžbenika za nacionalnu manjinu. Po logici „ima nas više nego vas, dajte nam mandat“, uskoro bismo u crnogorskom parlamentu mogli da gledamo ljutu bitku između poslanika Neizjašnjenih i poslanika Ruske stranke oko toga ko je autentičniji čuvar građanskog koncepta Crne Gore.
Naravno, pravnici će nam odmah objasniti da to tako ne može. Reći će nam da su jedni „autohtoni“, da su drugi „doseljenici“, a da smo mi neizjašnjeni samo „individualni izbor“. Drugim riječima: svi smo mi jednaki građani, samo su neki građani malo jednakiji jer imaju nacionalni predznak, dok smo mi bez predznaka obični podstanari u sopstvenoj državi.
I zato, gospodo iz Skupštine, imate dva izbora.
Ili ukinite sve nacionalne kvote, cenzuse od 0,7 i 0,35 odsto i garantovane mandate, pa da konačno budemo građanska država u kojoj se ljudi biraju po tome kakvi su ljudi, a ne čiji su unuci.
Ili lijepo priznajte da smo država konstitutivnih i manjinskih naroda, pa da i mi „neizjašnjeni“ napokon dobijemo svoj garantovani mandat. Obećavamo da naš poslanik neće mnogo koštati – neće tražiti ni prevodioca, ni udžbenike na maternjem, ni posebnu zastavu u kabinetu. Samo jednu običnu, građansku fotelju. Čisto da ne ispadne da nas nema.
