Put preko Jelovice kojim je rastojanje izmedju Kolašina i Berana svedeno na svega 20-ak kilometara, pa su tokom ljeta na tom pravcu česte gužve.
Od otvaranja tunela Klisura sabraćaj je zabranjen za teretna vozila nosovosti iznad 10 tona, no vozači uporno krše pravila i nesmetano saobraćaju novom dionicom.
Policija je od početka godine sankcionisala više od 1000 vozača, ali blage novčane kazne i loš put ka Ribarevinama, motiv su da se ne poštuju propisi.
Njegovo Visokopreosveštenstvo Arhiepiskop i Mitropolit bidimljansko-nikšićki Metodije služio je sa sveštenstvom, na praznik Prepodobnomučenice Paraskeve Rimljanke, u petak 8. avgusta 2025. godine, Svetu Arhijerejsku Liturgiju u hramu posvećenom prazniku, u selu Gornje Zaostro, kod Berana.
U liturgijskom sabranju molitveno je učestvovao vjerni narod ovog kraja.
Nakon odsluženog parastosa stradalim oficirima, podoficirima, vojnicima Kraljeve vojske u otadžbini, vladika je prerezao slavski kolač.
Sabranima se riječima arhipastirske besjede obratio Visokopreosvećeni Mitropolit Metodije, čestitajući slavu crkve Prepodobnomučenice Paraskeve, u Gornjem Zaostru.
Njegovu besjedu prenosimo integralno.
„Srećna slava ovog divnog hrama, možda malog ovako spoljašnje gledano i arhitektonski, ali velikog po onome ko se oko njega sabira, još većeg po onome šta se u njemu savršava – Svete Božje tajne, a gdje je Bog i Njegova blagodat od toga nema ništa veće. Bez Boga, ni preko praga, bez kralja, ništa ne valja, to su naši stari znali da kažu, a onda, poslednjih 80 godina, od kad više nema kralja, nije toliko problem što više nismo bili ono što su bili naši stari i što naša zemlja nije imala onakvo uređenje i poredak kakav je imala prije, tog nesretnog Drugog svjetskog rata. Najveća tragedija i polom ovog naroda jeste što se ubijala duša ovoga naroda cijelih 80 godina, a evo ne prestaju ni danas sa svojim mentorima da uništavaju sve ono što je sveto i čestito u ovom narodu, sve ono što je temelj ovog naroda – tradicija, vjerovanje, istorija, oni koji ubijaju dušu ovog naroda, to je najveći genocid“, kazao je Vladika, dodavši, po riječima Gospodnjim iz Jevanđelja, kad Gospod kaže, hrabreći svoje učenike: Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo.
„Vojvodi Pavlu i Dragoljubu su ubili tijelo, ali im nisu ubili dušu; no, Bojte se onoga koji može, i ima vlast, i dušu pogubiti u pakao ognjeni i u pakao vječni. Dakle da se bojimo Boga, da se molimo i sve učinimo da nam niko i ni pod koju cijenu ne dozvolimo da nam ubije dušu, tradiciju, biće ovog naroda. Ovdje, ove godine i sve više se, iz godine u godinu, ovdje, koliko možemo da vidimo, ove nekolike godine, sabiramo. Bilo je, uvijek, ovdje neko ko je dolazio i Bogu se molio, ali najbolje ćemo se sačuvati u sabornosti“.„Sveta Petka koju danas proslavljamo Rimljanka, ona je bila hrišćanka u teško vrijeme neznabožačkih careva, nešto slično kao i ove protekle decenije, koje su prohujale, a i danas repom svojim šibaju i naše vrijeme po ovim prostorima, kada je Crkva Božja i ime Hristovo gonjeni. Ona je ispovjedala hrabro, ljubeći Boga svoju vjeru svuda po Rimu, čak je i car zvao da je laskavim riječima ubijedi da promijeni tu svoju ljubav i vjeru koju ima. Nudio joj je ovozemaljsko carstvo i blago, uspjeh i položaj, ali onaj koga se i kome se srca samo jednom kosne blagodat Božja nikad više neće pristati da je zamijeni nizašta za bilo šta u ovom svijetu. Sve će ovo brzo proći. Oni koji su dizali u vazduh i crkvu posvećenu sveštenomučenicima Joanikiju Mitropolitu i sveštenicima, koji su pobijeni na putu za Zidani Most kada im je blažene uspomene Mitropolit Amfilohije dizao hram u slavu Božju, a u spomen njihovog stradanja, ispovjedništva i mučeništva, onda su bili, kao i danas pojedini što imaju još u tragovima su ostali od toga vremena, koji zabranjuju da se pominje ime, i stavljaju i označavaju obilježja najvećih ljudi ovog kraja, koji su sve u svom životu dali za svoj narod i za svoju otadžbinu, a na kraju su krunisali to davanje i svojim životom“, besjedio je Njegovo Visokopreosveštenstvo.Podsjetio je da je vojvoda Pavle, koji je rodom iz Paraca, u Lješanskoj nahiji, rođen u Podgorici gdje mu je otac službovao u Staroj varoši, te da je, rano ostavši bez oca, s majkom je došao u ujčevinu, u Vasojeviće u Berane.
„Tu je odrastao, ali znajte, mnogi su završili vojne akademije i bili oficiri, ali je malo onih koji su bili nadahnuti kao vojvoda Pavle, tako hrabri i veliki vitezovi slavni koje su poštovali ne samo oni koji su s njim ratovali i njegovi saveznici, već i njegovi protivnici. A kako se i čime on nadahnuo? Bio je kod ujaka, koji je bio kod vojvode Vuka, ratnik, četnik u ovim oslobodilačkim ratovima kada smo se od otomanske imperije oslobađali Srbiju, Crnu Goru, ova brda, Staru Srbiju i Makedoniju. Taj njegov ujak sa Vojinom Popovićem, velikim oficirom ratnikom kojeg su zvali vojvoda Vuk, pod njegovom komandom je ratovao i bio je veliki junak, a posle Prvog svejtskog rata, kad je vojvoda Vuk poginuo na Kajmakčalanu sa većinom svojih boraca, jedan od onih koji su ostali bio je ujak vojvode Pavla koji ga je podigao i nadahnuo tom slavom srpskog viteza i srpskog junaka“.
„I onda ništa drugo, nijednim drugim putem nije mogao poći mali Pavle Đurišić nego putem slavnih svojih vitezova, junaka srpskih i ratnika. Završio je akademiju, postao oficir i odmah se vratio iz Sarajeva u Berane da ovdje službuje prije Drugog svjetskog rata gdje ga je Drugi svjetski rat i zatekao. Prvi je podigao ustanak zajedno sa svojim narodom protiv okupatora i oslobodio je Berane, oslobodio je Rašku oblast, Sandžak od Talijana i borio se sve vrijeme dovijajući se kako srpski živalj i svoj narod na koga su zinule ale sa svih strana da ga zbrišu i progutaju, da ga odbrani i on je to i uradio. Ne bi uveta srpskog bilo ovdje, to govore čak tamo i ova braća naša, preko brda prema Foči, prema Prijepolju, Priboju, Čajniču, Rogatici, nigdje uveta srpskog ne bi bilo, sve bi ustaše poklale sa svojim ulizicama u Handžar diviziji, koji su im služili, kao što su ovuda ubijali i klali, da nije stao u odbranu svog naroda“, rekao je Mitropolit Metodije, navodeći da je vojvoda Pavle završio kao što završava svaki čestiti, pošteni junak svog plemena.
„Stradao je sa svojim narodom, na najvećem stratištu – Jasenovcu, najvećem gradu pod zemljom, srpskom. Tu je svoje kosti ostavio, ne zna mu se groba, ni mramora, ali njegov duh napaja ovaj narod. Juče su čestiti Dobrašinovići na svojoj zemlji, ovdje, pored crkve, podigli njemu spomenik koji od 2002. godine dižu u vazduh titoisti i njihovi naslednici. Ne daju da se pomene ime srpsko ovdje i onoga viteza koji je srpski narod branio. Ta čestita kuća, žao mi je što su sami to radili, što nisu zajedno sa mnom. Vjerovatno se boje, nemaju povjerenja da ih neko ne iznevjeri, ne ostavi, a ja im sada ovdje kažem i svima vama poručujem, taj spomenik vojvodi Pavlu ja ću ga u crkvu staviti, pa neka sruše crkvu, a onda će doći trenutak kada će se njegov spomenik, koji su sinoć došli, pod okriljem mraka, sa svom silom i naoružanjem i mehanizacijom da ga ruše i samo je Bog spasio i dao te su dva sveštenika naša bila tu i molili ih da sačekaju, da dođemo da se okupimo, da nam tako slavu ne prisjedaju ovog svetog hrama i sela. Prošla su ta vremena, ne bojimo se mi više ni sile, niti smo se kad bojali, pogotovo ne danas, sile njihove koja ne može ni red na ulice ove zemlje da uvede, a ne došli po ovim glavicama da ruše spomenike najvećih srpskih vitezova“.
„Oni su došli da ispune naredbu nečiju. To rade mladi momčići, presvučeni u fina odijela koja su zauzeli visoke političke i državne pozicije i misle da sa tog mjesta mogu da rade kako oni hoće i misle. A ovaj narod koji se ovdje sabrao i cjelokupni srpski narod, koji u svojoj duši i srcu davno podigao spomenik ovom velikom vojvodi kome oni hoće da ruše. Nikad ga neće moći srušiti, jer što više vrijeme prolazi sve je veće ime i slava, i generala Dragoljuba i vojvode Pavla. Da se oni ne bi nad nama junačili ovdje po direktivama tih građanskih, uglađenih, omivenih, finih evropejaca koji im daju ta rešenja i šalju ih ovdje na ovaj narod, mogli su možda ovom selu nešto pomoći, nešto drugo doprinjeti i dati, a ne da dođu sa silom da ruše i da razaraju“, konstatovao je Arhiepiskop i Mitropolit Metodije, dodajući:
„Mi ćemo ovaj spomenik staviti u crkvu, a doći će vrijeme, ne samo što ćemu se ovdje podići, brzo će to vrijeme doći, spomenik nego će dati Bog i usred Berana, gdje mu je mjesto, u centru grada da se digne velikom vojvodi, koji je ovdje odrastao, koji se ovdje podigao, koji se ovdje napojio i nadahnuo viteštovom i junaštvom svojih slavnih predaka. Njemu je Berane sve dalo, on se tu i formirao zato ga je prvog i oslobodio i zato je do poslednjeg svog izdihanija branio i čuvao srpski svoj narod napaćeni. Najvažnije je od svega da smo saborno i zajedno svi, ovo neka nam bude nauk. Nema onih koji rade sami za sebe pojedinačno, sve moramo raditi saborno. Ovu crkvu, evo, već je dobila jedan puno ljepši lik i izgled, ona nije osveštana, evo 20 i više godina kako se gradi, a već je počela da propada. To nam je nauk da odavde sve izvire. Ne možemo prvo ići na glavicu, ovdje se prvo moli u ovoj crkvi da Gospod da svoju blagodat i da Njegov blagoslov siđe na nas, da se ovdje i nigdje drugo u Njegovo ime sabiramo, a onda ćemo ovdje da pravimo i tribine, i simposione, i da dovodimo velike, eminentne, znamenite istoričare , ljude od nauke i da ovdje krene ta priča i da se jednom, napokon, te titoističke laži na kojima ovdje cjelokupno ovo vrijeme od kako je prošlo do današnjeg dana, na tome temelje bivstvovanje u ova nesretna država izmučena i ovaj izmučeni narod“.
Kad, po riječima Visokopreosvećenog Mitropolita, obasja svjetlost istine sve, samo po sebi, kao vrhunac toga sam će se ukazati njegov spomenik ovdje.
„Najbitnije je da budemo slični njemu, da budemo vjerni svome rodu, da znamo da smo Srbi, da smo pravoslavni. Raskomadaše nas. Mnogi danas ovdje koji su nas najviše, tih godina proteklih i ratova, klali iz našeg su korjena. Spremno čekaju kao ulizice bilo koju imperiju da prođe ovim, prostorima pa da im se stave na uslugu, a mi ako se ne budemo sabirali, neće ostati ni kamena na kamenu od nas, a ne spomenik Pavlov. Dakle, prvo taj spomenik utvrditi u svojim srcima, ovdje se svi okupljati oko svetinje. Kad je služba, tad se moli Bogu, kad se sjedi pod šatorom ili negdje u drugom društvu na drugom mjestu, onda se priča, pjeva i na drugi način druži. Ovdje, uvijek kad se saberemo, zapamtite, ko ne želi da se moli neka sačeka pa neka dođe posle Liturgije, kome nije do molitve, a bez molitve nam nema spasenja. Nema nam spasa i jedino sabiranje u ime Božje će nas ostaviti ovdje na ovim prostorima da trajemo kao što su trajali naši sveti preci“.
„Bog vas blagoslovio. Pozdravljam odavde Vujadina, on je kum slave, koji je pritvoren 72 sata. Neka, to nam je dobro, to nam je za nauk. Do juče su pritvarali i Mitropolita Joanikija sa osam sveštenika u Nikšiću, pa su privodili i blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija. Dizali su u vazduh crkvu na Pardusu, hoće da ruše sad ovaj ovdje spomenik, a najviše su, više nego eksplozivno-minskim sredstvima dizajući u vazduh objekte, dizali svojim lažima, istinu u vazduh ovom narodu koji živi ovdje na ovim temeljima i na ovim prostorima. Ali, ja vam kažem, samo pametno da se okupljamo ovdje, sve veći sabori da se dešavaju i da se okupljamo i da ovdje pravimo velike simposione, predavanje, tribine u slavu i čast velikih srpskih vitezova, i malo po malo, dok se narod probudi, kažem vam, neće mu samo ovdje biti spomenik nego, ako Bog da, i u centru Berana“, zaključio je Arhiepiskop i Mitropolit budimljansko-nikšićki G. Metodije.
U Tivtu, u svim vidovima smještaja, boravi 10,04 hiljade turista, pokazali su podaci lokalne Turističke organizacije.
U poređenju sa istim periodom prošle godine, ukupan broj gostiju ostao je na istom nivou, dok je u poređenju sa 2019. zabilježen rast od dva odsto, prenosi Radio Tivat.
Najveći broj gostiju smješten je u privatnom smještaju, njih čak 8,18 hiljada, od čega je 8,17 hiljada stranih i samo 12 domaćih turista.
S druge strane, hoteli bilježe značajan rast dolazaka. Taj vid smještaja odabralo je 1,7 hiljada gostiju, što je 29 odsto više nego prošle godine i šest odsto u odnosu na 2019. godinu. Ti podaci sugerišu sve veću popularnost hotela među posjetiocima, posebno stranim turistima, kojih je 1,61 hiljada.
Kampovi i dalje bilježe pad u odnosu na prethodne godine. U njima je registrovano svega 48 gostiju, što je u odnosu na prošlu godinu smanjenje od 23 odsto.
Odmarališta su ugostila 118 stranih turista, što je četiri odsto više nego prošle godine, ali i 16 odsto manje u odnosu na 2019. godinu.
Domaćih turista koji ljetuju u Tivtu je svega 125, a stranih je 9,92 hiljade ili preko 98 odsto. Tivat i dalje ostaje destinacija koja privlači strane turiste.
Od ukupnog broja gostiju njih 2,58 hiljada je iz Srbije, što čini 31,51 odsto ukupne strukture gostiju. Na drugom mjestu su turisti iz Rusije, sa 1,23 hiljade dolazaka ili 14,98 odsto, dok treće mjesto zauzimaju gosti iz Bosne i Hercegovine, njih 506 ili 6,18 odsto.
U prvih deset destinacija sa kojih stižu gosti u Tivat su i posjetioci iz Velike Britanije, Njemačke, Ukrajine, Turske, Hrvatske, Francuske i Sjedinjenih Američkih Država.
Osamdeset godina!
Osamdeset!
Jašete cijeli jedan narod.
Umiralo se od tog jahanja, umiralo se pod konjima, pod kopitama, a i jahači su crkavali od silnog jahanja.
Jahali ste sopstveni narod; neposlušnu braću, sestre, svetinje, grobove, djecu, nerođene.
Čupana je duša na konope i končeve, ućutkivana istina, slavljena laž.
Strijeljali ste iz obijesti slavske ikone, rugali ste se rijetkim popovima, stavljali im mačke pod Hristove odore, zapišavali konake, oburdavali oltare, raskrivali Crkve, pljuvali u putire, psovali Bogorodicu, vitlali glibavim udovima po zapuštenim portama i mislili: sad i dovijeka je naše.
Umirali ste neopojani, nepokajani, neoplakani, a naučili svoju djecu da im pripada vaše sedlo, konj i bič, da im pripada brat pod konjem, njegov život, njegova sreća i njegov put.
Istjerali ste iz udžbenika proslavljene pisce, pjesnike, slikare, a na kraju i jezik.
Iz narodnog pamćenja najurili ste vitezove, ratnike, pametare, bastadure.
Zabranili ste uspomene, sjećanja na nekadašnju slavu, hapsili zbog slavskog kolača, zbog ukopne spreme, zbog svijeće i opela, oburdali davne i starostavne spomenike, postavili na pijedestal kvazi junake, kvaziučenjake, laž, porugu i sramotu.
A onda, a onda ste proglasili novo doba, novog čovjeka, majmuna za rodononačelnika i zasjeli u vrh trpeze, na sred tuđe muke.
Učili ste generacije da je Crna Gora rođena iz vaših rogova, iz vaših puvala i pušala.
Oteli ste tuđe kuće, imanja, izvore, stanove, naslijedili kumovsko i crkveno, raširili se po tuđoj muci i vjerovali da će sve to trajati vječno.
Današnja Crna Gora liči na vaše zadužbinarstvo, razapeta između laži i istine, između sebe i vas, između mnogog ništa, između davnih prestola i novih bunjišta.
Braćo, robovlasnici, lažovi, rode naš najbliži!
Sjašite sa davno krepalih kljusadi, sa grbača mučenika, sa porobljene svojte.
Sjašite sa umornog vijeka, sa raspamećenog naroda, sa uneređenog prestola.
Na kraju, na kraju stogodišnje laži i progona, pobijediće istina. Pobijediće zato što mora, zato što je tako rečeno.
Taj trenutak biće najveća pobjeda u našoj istoriji, pobjeda nad vama i nama, pobjeda nad poniženjem i vremenom bestidnosti.
Sjašite mrtvi proleteri sa živih proletera!
Sjašite živi sa mrtvih!
Sjašite sa progonjenog i ubijanog srpskog naroda, sa njegove razapete istorije, sa svojih predaka i potomaka.
Sjašite fašisti i antifašisti, pa da se živi ovo što je preostalo.
Sjaši sramna revolucijo i sramnija slobodo.
Crnogorski auto-put A-1 „Bar – Boljare“ projektovan je kao oko 165 km dug koridor koji spaja luku Bar sa granicom sa Srbijom i srpskim A2, te u perspektivi sa Jadransko-jonskim auto-putem.
Dionica Smokovac–Mateševo (≈41 km) je u saobraćaju od 2022, a sljedeći korak je Mateševo–Andrijevica, potom Andrijevica–Boljare i južni krak ka Baru. Donosimo pregled dionica, dužina, projektovane brzine, statusa radova, rokova i očekivanog uticaja na ekonomiju, turizam i logistiku Crne Gore.
Auto-put A-1 Bar–Boljare projektovan je kao glavna kičma crnogorskog saobraćaja, koridor sjever–jug koji treba da poveže Luku Bar s Podgoricom, sjeverom zemlje i graničnim prelazom Boljare ka Srbiji, uz perspektivno uključenje na Jadransko-jonski auto-put na južnoj strani.
Trenutno je u saobraćaju dionica Smokovac–Mateševo, duga oko 41 kilometar, otvorena 2022. godine. Riječ je o najzahtjevnijem inženjerskom segmentu projekta, obilježenom mostom “Moračica” i nizom tunela i vijadukata. Ograničenje je 100 km/h, niže u tunelima i na posebno zahtjevnim dionicama.
Ukupna dužina cijelog koridora procjenjuje se na oko 165 kilometara, a preostale faze su raspoređene u nekoliko cjelina. Sljedeća u liniji je dionica Mateševo–Andrijevica, za koju se sprovode pripreme i ugovaranje; potom slijedi Andrijevica–Boljare, koja je u planskoj dokumentaciji, te južni krak i spojne sekcije prema Baru i Jadransko-jonskom koridoru, uključujući rješenja obilaznica i čvorišta oko Podgorice i Sozine, prenosi Investitor.me.
Spoj sa Jadransko-jonskom dionicom – promjena plana
Novi Prostorni plan do 2040. pomjera koncept Jadransko-jonskog auto-puta u Crnoj Gori.
Umjesto ranijeg rješenja koje je iz podgoričkog područja vodilo preko Tuzi ka Božaju i granici s Albanijom, plan sada predviđa da se Jadransko-jonski „sretne“ s A-1 Bar–Boljare u rejonu Dobrske Župe/Gradac (Crmnica) i da zajednički koridor ide do Bara.
Od Bara se Jadransko-jonski odvaja preko ulcinjskog područja i izlazi na granicu s Albanijom kod Sukobina, dakle južno od Skadarskog jezera.
Istim dokumentom, dionica Smokovac–Tuzi–Božaj spuštena je rangom na brzu saobraćajnicu (B3), dok je zajednička dionica Dobrska Župa–Bar definisana kao prioritetna veza koja štiti područje Nacionalnog parka Skadarsko jezero i jača funkciju Luke Bar.
Svrha projekta
Ekonomska logika projekta je jasna: direktnije i brže povezivanje Luke Bar sa Srbijom i srednjom Evropom skraćuje tranzitna vremena i troškove, jača konkurentnost luke i podstiče intermodalni transport.
Turistički efekat ogleda se u bržem i bezbjednijem protoku između sjevera i obale, produženju sezone i otvaranju prostora za nove investicije u planinskim i graničnim opštinama.
Projekat istovremeno učvršćuje saobraćajnu os Jadran–Podgorica–Beograd i donosi bolju integraciju sa budućim Jadransko-jonskim auto-putem.
Saobraćajna bezbjednost i ekologija takođe dobijaju: manje rizičnih tačaka i ujednačeniji protok mogu smanjiti broj udesa i emisije po vozilu, uz uslov kvalitetnog upravljanja saobraćajem.
Sa fiskalne strane, riječ je o kapitalno zahtjevnom poduhvatu koji se najčešće fazira kroz kombinaciju državnog finansiranja i međunarodnih izvora (IFI), s kratkoročnim podsticajem građevinskom BDP-u i dugoročnim multiplikatorom kroz logistiku, turizam i nova ulaganja.
Ukupno, A-1 treba da pozicionira Crnu Goru kao nezaobilazan tranzitni čvor između Jadrana, Zapadnog Balkana i EU koridora.
Socijalistička narodna partija Crne Gore najoštrije osuđuje napad na fotoreportere Vijesti i Pobjede, koji se juče dogodio u Gornjem Zaostru, kao i pokušaje da se ugrozi njihovo pravo na slobodno i bezbjedno obavljanje posla.
„Podsjećamo da je sloboda medija i pravo javnosti da bude istinito, potpuno i blagovremeno informisana jedno od osnovnih načela demokratskog društva. Napadi na novinare i fotoreportere nijesu samo napadi na pojedince, već direktan udar na pravo građana da znaju istinu. Slobodna riječ je put ka demokratiji i temelj svakog slobodnog društva“, navodi se u saopštenju.
Apelujemo na nadlezne drzavne organe, institucije, organizacije i pojedince da pokažu odgovornost i da doprinesu očuvanju slobode govora i izražavanja.
SNP CG će uvijek stajati u odbranu slobodnog i profesionalnog novinarstva, uvjereni da samo otvoren, siguran i odgovoran javni prostor može biti temelj istinske demokratije.
Kad analizirate bilo kakvo bezbjednosno interesantno desavanje, ( kao što je ovo u selu G. Zaostro) uvijek polazite od motiva.
Kome najviše ide u prilog i ko ima ili će imati najvise koristi od podizanja nacionalistickih i vjerskih tenzija u Crnoj Gori!
Da li je opet Trebinjska grupa preko opskurnog savjetnika Spajica, Zorana Koraća i Spajicevog ujaka organizovala ova dešavanja, kako bi olakšala Spajiću posao oko rekonfiguracije vladajuće većine, izbacivanja ZBCG iz Vlade i približavanje ideološki identičnih PES-a i DPS-a.
Imajući u vidu da već mjesecima traju pritisci stranog faktora ( i njihovih agenata i plaćenika) da se ZBCG izbaci iz vlasti, ali Spajic, i pored toga što obećava strancima, nema hrabrosti da to uradi, bio je neophodan dodatni pritisak da se kolebljivi i nepouzdani Spajić gurne u taj projekat.
Poslovne banke koje posluju na teritoriji Crne Gore ovih dana obavijestile su svoje korisnike o promjeni naknada i za usluge korespodentskog bankarstva.
Naknade će biti niže, kao posljedica primjene SEPA sistema – jedinstvenog područja plaćanja koje koristi euro kao valutu, koje od oktobra počinje da funkcioniše i u našoj zemlji.
Promjena važi i za fizička i za pravna lica, pojašnjeno je u obavještenjima koje banke šalju svojim klijentima.
Primjena novog cjenovnika usluga počinje 6. oktobra.
Kako su naveli iz NLB banke, naknade i za fizička i za pravna lica biće niže nego do sada.
Od tog dana biće izmijenjene naknade komercijalnih banaka za usluge fizičkih i pravnih lica i korespondentskog bankarstva i Terminski planovi za izvršenje transakcija.
Takođe, kako su banke izvijestile svoje korisnike, od 6. oktobra u primjeni će biti izmijenjeni Pregled naknada za usluge fizičkim i pravnim licima i korespondentskog bankarstva.
Izmjene se odnose na definisanje naknada SEPA međunarodna plaćanja.
Pristup tržištu koje obuhvata 41 zemlju
Građani i privreda Crne Gore od 6. oktobra dobijaju povoljan, brz i siguran pristup zajedničkom evropskom tržištu plaćanja – SEPA zoni, koja obuhvata 41 zemlju, uključujući sve članice Evropske unije, kao i Island, Norvešku, Lihtenštajn, Švajcarsku, Monako, San Marino, Andoru, Vatikan, Ujedinjeno Kraljevstvo, Crnu Goru, Albaniju, Moldaviju i Sjevernu Makedoniju.
Prema planu Evropskog savjeta za plaćanja, Srbija će se operativno pridružiti SEPA sistemu u maju 2026.
Za SEPA plaćanja fizičkih lica do 200 eura neće biti naplaćivane naknade. Za SEPA plaćanja elektronskim kanalima do 20 hiljada eura naknada će iznositi 1,99 eura, dok će naknada za plaćanja elektronskim kanalima preko 20 hiljada eura iznositi 25 eura.
Fizička i pravna lica za SEPA plaćanja do 20 hiljada eura biće dužna da plate naknadu od 3,99 eura, a ista vrsta naknade za fizička i pravna lica za plaćanje preko 20 hiljada eura iznosiće 50 eura.
Za SEPA uplate fizičkim i pravnim licima do 20 hiljada naknada će biti 1,99 eura, a preko tog iznosa 25 eura.
U ovoj oblasti, potrošači, kompanije i drugi korisnici platnih usluga u bankama koje učestvuju u SEPA sistemu jedinstvenog područja plaćanja koje koristi euro mogu izvršavati i primati plaćanja u eurima pod istim osnovnim uslovima, s istim pravima i obvezama kako unutar pojedinih zemalja SEPA, tako i između zemalja SEPA.
SEPA korisnici imaju priliku da izaberu najboljeg pružaoca platnih usluga, nezavisno od zemlje porijekla. Ovo omogućava efikasnu konkurenciju između pružalaca platnih usluga na unutrašnjem tržištu EU i zahtijeva uklanjanje pravnih, komercijalnih i tehničkih prepreka koje i dalje odvajaju nacionalna tržišta.
Savjet CBCG je prije mjesec dana usvojio set odluka koji donosi konkretne koristi za građane i privredu – tri akta koja oslobađaju kretanje novca, ubrzavaju domaće i međunarodne transakcije i donose evropske cijene i standarde.
Kako su tada saopštili iz CBCG, godišnja ušteda za građane i privredu, odnosno smanjenje prihoda banaka po osnovu naknada, iznosiće 13,9 miliona eura – što znači preko 50 miliona eura direktnih ušteda do očekivanog datuma članstva u EU. Ovo predstavlja novi kapital koji ostaje domaćoj ekonomiji i doprinosi nižim cijenama, većoj likvidnosti i konkurentnosti.
Povodom brutalne hajke koja se protiv mene vodi nakon jučerašnjih događaja u vezi sa podizanjem spomenika komandantu Pavlu Đurišiću, želim da obavijestim građane i javnost o sledećem:
1. Laž je da sam tokom blokade puta koristio službeni automobil Glavnog grada. Tog dana sam koristio isključivo privatno vozilo, dok službeni automobil koji mi je na raspolaganju kao funkcioneru nikada ne koristim van radnog vremena. On se sve vrijeme nalazi parkiran u garaži Skupštine Glavnog grada, što se može lako provjeriti uvidom u snimke video–nadzora.
2. Od kada obavljam javnu funkciju, nikada nisam iskoristio ni jednu jedinu dnevnicu, niti bilo kakve druge privilegije ili pogodnosti koje mi po osnovu funkcije pripadaju. Nikada budžet Glavnog grada nisam oštetio ni za jedan jedini euro, a Služba kojom rukovodim nema budžet već isključivo novac za plate kojim raspolaže Sekretarijat za finansije.
3. Govoreći o kritikama da sam “blokirao put u radno vrijeme”, ističem da sam dan ranije najavio Gradonačelniku Mujoviću da ću uzeti slobodan dan zbog privatnih obaveza. Gradonačelnik nije znao, niti je mogao da zna, gdje ću se ja tog dana nalaziti, a ni ja sam u tom trenutku nisam mogao predvidjeti da će se situacija na terenu odviti na način na koji se odvila. S tim u vezi, žao mi je ako sam Gradonačelniku Mujoviću stvorio neprijatnost.
4. Što se tiče napada na mene povodom nedavnog putovanja u Rusiju, podsjećam javnost da sam iskoristio zakonsko pravo na godišnji odmor, putovao o sopstvenom trošku, platio putne troškove od svoje plate, bez ikakvog opterećenja budžeta Glavnog grada.
Jasno mi je da ovolika histerija protiv mene nije posledica navodnih proceduralnih zamjerki, već direktan politički udar zbog mojih srpskih nacionalnih stavova. Moja politika je otvorena, jasna i dosledna, i potpuno sam svjestan da to smeta onima koji žele Crnu Goru bez Srba i bez istine o našoj istoriji.
Ne pada mi na pamet da se povlačim, izvinjavam ili odustajem od onoga u šta vjerujem. Nisu se povlačili ni oni koji su opljačkali ovu zemlju, pa se neću povlačiti ni ja jer sam bio sa mojim srpskim narodom juče u Beranama.
Spreman sam da snosim sve posledice svojih postupaka – ali nikada neću odustati od odbrane istine, pravde i nacionalnog dostojanstva.
Vladislav Dajković
Funkcioner Glavnog grada Podgorice
Predsjednik Slobodne Crne Gore
Ujedinjene nacije su 1994. godine ustanovile 9. avgust kao Svetski dan siromašnih sa ciljem da pitanje položaja socijalno ugroženih barem tog dana dobije veću pažnju od uobičajene.
Ovaj dio populacije koji je potpuno bez moći i uticaja u društvu u velikoj je potrebi a ne nailazi na dužnu pažnju kreatora nacionalne i lokalne politike, kako bi dobili zadovoljenje osnovnih ljudskih potreba čovjeka 21 vijeka koje su im Ustavom zagarantovane.
Po zadnjim podacima Monstat-a koji se odnose na 2024. godinu u Crnoj Gori 20 odsto ljudi ima dohodak ispod praga rizika od siromaštva. Prošle godine podaci su pokazali da je stopa bila 20.1% a godinu ranije 20.3 %.
Ustaljena stopa ukazuje da je siromaštvo duboko ukorijenjeno i dugoročno, te da zahtijeva sistemski odgovor.
Prema istraživanju UNICEF-a, svako treće dijete u Crnoj Gori se nalazi u zoni siromaštva a zadnji podaci Monstata to potvrdjuju.
Svako dijete čija porodica ima primanjima ispod linije siromaštva mora imati podrška mora trajati do sticanja prvog zvanja( zanat, univerzitetska diploma..)
Problem siromaštva je višedimenzionalan i zahtijeva sveobihvatan pristup i djelovanje na više frontova.Neophodno je, prije svega, jačanje sistema socijalne zaštite kroz unapređenje adekvatnosti i dostupnosti novčane socijalne pomoći kao i razvijanje ciljane pomoći najugroženijim grupama kroz programe podrške starijima koji nemaju primanja, osobama sa invaliditetom, samohranim roditeljima i drugim ranjivim kategorijama.
U riziku od siromaštva nalazi se svaki pojedinac koji ima manje od 331 euro mjesečno kao i svaka četvoročlana porodica koja nema 695 eura, poručuje nam zadnje straźivanje Monstata.
Stopa siromaštva medju nezaposlenima je čak 39 odsto.Jednoroditeljske porodice su pod posebnim udarom( 34 odsto je stopa siromaštva) kao i porodice sa 3 i više djece
( 29 odsto je siromašnih u ovoj kategoriji)
Zaposleni koji imaju porodicu ( statistika kaze da je prosječno zaposlen 1.2 član u porodici) a primaju minimalnu platu, nalaze se u zoni nemaštine.
Čak i oni koji primaju prosječnu platu, (istraźivanja kažu da je nema čak 70 odsto zaposlenih), su daleko od minimalne potrošačke korpe koju je izračunala Unija slobodnih sindikata Crne Gore a ona iznosi 2000 eura.
Bilo koji finansijski trošak iznad uobičajenih , ne može da podnese bez posledica, skoro polovina stanovnika Crne Gore, preciznije njih 47,9 odsto a redovno da plaća stanarinu ili ratu kredita ne uspijeva 22.3 odsto.
Tri četvrtine (75 odsto) gradjana sa manje ili više teškoća podmiruje sve troškove, redovno a tek njih četvrtina (25 odsto) nema ovih problema.M
U turističkoj državi kakva je naša, sedam dana van svoje kuće, ne može da priušti više od polovine gradjana tj. 55.7 odsto .Sve ove podatke prezentovao je Monstat prije nekoliko dana.
Svi programi koji su radjeni do sada, povećanje plata, penzija nisu ni dotakla socijalno ugrožene. Njihova primanja su porasla tek za 20-30 eura poslednjih pet godina uprkos galopirajućim cijenama hrane, stanarina i ostalih elemenata koje čine potrošačku korpu.Plate funkcionera i primanja koja idu uz njih nisu imale ovaj trend. Godišnja socijala ( MOP- jedino socijalno davanje namijenjeno siromasnima krece se od 84 do 180 eura mjesečno) jednaka je mjesečnom primanju nekog od funkcionera.
Socijalni stanovi kao način umanjenja siromaštva socijalno ugroženih, ali i ne samo njih, nije u fokusu kreatora javih politika. Socijalna penzija još uvijek nije zaživjela i ne pominje se od nadležnih institucija.
Sistemsko rješavanje problema je ključno!
Obaveza države je da unaprijedi postojeći Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti kako bi vratili dostojanstvo djeci, starima i uopšte orodicama.
Potrebno je hitno usvajanja dokumenata koji će uspostaviti sistem socijalne zaštite tako da svaka osoba kojoj je potrebno, ostvari pravo na socijalnu pomoć i to takvu koja će omogućiti, ne samo zaštitu od siromaštva i socijalne isključenosti već omogućiti dostojanstven život.
Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti koji je u izradi, bi morao imati cilj da se utvrdi koji su pojedinci i porodice ugroženi kako bi se omogućilo priznavanje njihovih prava radi uključivanja u programe podrške. Navedeno bi podrazumijevalo prikupljanje informacija iz različitih baza podataka kako bi se osigurali ažurni podaci, ne samo o korisnicima programa socijalne pomoći, već i o ukupnoj populaciji.