Patrijarh srpski Porfirije načalstvovao je danas Svetom arhijerejskom liturgijom u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici.
U služenju su učestvovali i Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, Mitropolit australijsko-novozelandski Siluan, Episkop dioklijski Pajsije, arhimandrit Jefrem, iguman manastira Vatoped, kao i brojno sveštenstvo i sveštenomonaštvo.
U liturgiji učešće je uzeo veliki broj vjernika, među kojima su bili i predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić, ministar bez portfelja u Vladi Republike Srbije Nenad Popović, kao i ambasador Republike Srbije u Crnoj Gori Nebojša Rodić.
Joanikije: Radost dolaska Časnog pojasa Presvete Bogorodice u Beograd prelila se danas i u Podgoricu
Prije početka liturgije, patrijarha Porfirija i igumana Jefrema srdačno je pozdravio Mitropolit Joanikije, ističući da je njihov dolazak u Podgoricu veliki blagoslov za vjerni narod Crne Gore.
„Dobro nam došli, Vaša svetosti! Svaki Vaš dolazak k nama jeste blagodatni i blagosloveni događaj. Uvijek nam donosite mir, blagoslov i svoju patrijarašku i očinsku ljubav. I ovoga puta osjećamo da je sam Gospod, molitvama Presvete Bogorodice, ustrojio ovaj Vaš dolazak. Po ljudskim mjerilima sve je izgledalo spontano, ali po Božijem promislu prepoznajemo naročito staranje Presvete Bogorodice i Njen blagoslov koji ste donijeli našem narodu“, kazao je mitropolit Joanikije.
On je istakao da je radost koja je prethodnih dana ispunila Beograd dolaskom Časnog pojasa Presvete Bogorodice stigla i do Crne Gore.
„Radost koja je ovih dana zapljusnula Beograd i cijeli srpski narod, preko Vas je stigla i do nas u Crnu Goru. Doveli ste nam našeg dragog u Hristu brata, visokoprepodobnog arhimandrita Jefrema Vatopedskog, i time nam donijeli blagoslov Svete Gore. To je onaj isti blagoslov koji je Sveti Sava donio svome narodu iz Vatopeda i sa Atosa. Upravo u Vatopedu Sveti Sava je duhovno uzrastao i pripremao se za veliko djelo koje će kasnije učiniti kao prvi srpski arhiepiskop i ktitor Hilandara“, poručio je mitropolit.
Podsjetio je i na duhovnu povezanost manastira Vatoped i Hilandar, naglašavajući da je to veza koja traje vjekovima i koja predstavlja primjer bratske ljubavi i duhovnog jedinstva.
„Stalno se podsjećamo kolika je ljubav između manastira Vatopeda i Hilandara i koliko ona traje. Ta ljubav se vjekovima obnavlja, učvršćuje i umnožava. To je velika pouka svima nama, naročito u ovom vremenu podjela i iskušenja. Dragi oče igumane, dobro nam došli. Donijeli ste nam veliki blagoslov i blagodat Presvete Bogorodice preko Njenog Časnog pojasa, koji ste sa velikom ljubavlju donijeli srpskom narodu“, istakao je mitropolit Joanikije.
On je na kraju izrazio uvjerenje da će današnje sabranje ostati duboko upamćeno u istoriji Mitropolije crnogorsko-primorske i Sabornog hrama u Podgorici.
„Nadamo se da će ovo današnje sabranje biti upisano ne samo u istoriju ovoga svetog hrama, nego i u istoriju naše Svete mitropolije. Hvala Vam, Vaša svetosti, na ljubavi i očinskom staranju. Hvala i ocu Jefremu, kao i svima vama, draga braćo i sestre, što ste došli da primite blagoslov. Neka ljubav koju su nam danas donijeli Njegova svetost i iguman Jefrem ostane u našim srcima, našim domovima i našim porodicama, da se umnožava u našem životu uvijek, svagda i u sve vjekove“, poručio je mitropolit Joanikije.
Porfirije: Ako smo božiji, onda je sve u nama određeno po bogu
Po pročitanom Svetom Jevanđelju prisutnima se obratio Patrijarh Porfirije.
Patrijarh je na početku pozdravio prisutne arhijereje i goste, naglašavajući duhovni značaj ovog sabranja.
„Velika je radost što nas je Presveta Bogorodica danas sabrala ovdje u Podgorici. Ona nas je povezala svojim molitvama, svojom ljubavlju i svojim časnim i čudotvornim pojasom. Ona ima slobodu pred sinom svojim i bogom našim, i ona je ona čije želje njen sin i bog naš uslišava. Ona je istovremeno i najsavršenija među ljudima, a šira je i od nebesa, i ona je učinila da se danas ovdje sretnemo, da služimo svetu liturgiju i da, služeći svetu liturgiju i pričešćujući se tijelom i krvlju gospoda, pokažemo da smo narod Božiji”, istakao je patrijarh Porfirije.
On je naglasio da, ako smo Božiji, onda je sve u nama određeno po bogu, te podsjetio da je te i takve duhovne korijene u nama zasadio Sveti Sava.
”On je, bolje reći, korijen iz koga se razvilo ogromno duhovno stablo našeg pravoslavnog naroda koji danas živi širom zemljinog šara. I on je zasađen rukom gospodnjom zajedno sa svojim ocem Svetim Simeonom nigdje drugdje, nego u svetoj zemlji, u Svetoj Gori, u perivoju, u bašti bogorodičinoj. I to na jednom konkretnom mjestu. Baš u manastiru Vatoped, tu je duhovno stasavao i razvijao se, i tu se zajedno sa njim razvijao i rađao i naš narod, duhovno obličavao. Tu se rodila i naša pomjesna crkva”, kazao je Porfirije.
Patrijarh je dodao da je Manastir Vatoped mjesto na kojem svako od nas može da prepozna sebe pred licem božijim.
”Da zna ko je i šta je, odakle je i kuda ide. I manastir Vatoped, jednom riječju, nije ništa drugo nego rodno mjesto i naše crkve i našeg naroda. Jer tu su se duhovno rodili i Sveti Sava i Sveti Simeon. I manastir Vatoped je darovao svoje imanje, dio svoga imanja, da se podigne manastir Hilandar, koji će opet biti još jedno mjesto našeg duhovnog rođenja i mjesto sabiranja svih iz našega naroda koji hoće da posvete svoj život Bogu i da mu služe u monaškom obrazu”, rekao je.
Podsjetivši da se nalazimo u radosti praznika Vaznesenja Gospodnjeg, patrijarh je naglasio da je naše naznačenje na nebu.
”Gospod je i našu ljudsku prirodu uznio na nebo i tim je pokazao šta je naš cilj, zbog čega smo stvoreni. Pokazao je da jeste da smo se rodili u istoriji, pozvani iz nebića u biće, ali da je naše naznačenje na nebu, da smo sazdani za mnogo više nego što može da nam da bilo koja ideja, ideologija i bilo koji čovjek i bilo ko od ovoga svijeta. Da smo sazdani za carstvo božije, za nebo, ali istovremeno, budući da je i on prošao sve ono što je naše, a nosio u sebi božansku radost i mir i ljepotu i ljubav, potvrdio je da carstvo božije nije nešto što tek negdje u dalekoj budućnosti možemo nazreti i naslutiti i tek nešto što nas čeka ko zna kada, nego da carstvo božije, iako nije od ovoga svijeta, jeste u ovome svijetu – crkvom svojom pravoslavnom, našim krštenjem, našim životima”, poučio je Porfirije.
Dodao je da naš život na zemlji treba da bude utemeljen na nebeskim vrijednostima, u čijem centru se, kako je kazao, nalazi ljubav.
”Dakle, ta vrijednost treba da bude u temelju zemlje, u temelju zemaljskog života, kako bismo onda zaista predokusili ljepotu budućeg vijeka već ovdje i sada. Bog je sve učinio da tako bude. Ne da, kao što vjeruju drugi, mi živimo po principu: cilj opravdava sredstva. To nije vrijednost jevanđelja. Vrijednost jevanđelja je da je svaki čovjek ikona božija, ne tek krv i meso, nego ikona božija, i nosi u sebi, u svojoj duši, kao hram božiji, duha dvetoga. Zato ovaj život ovdje i sada treba da bude predokus vječnosti, a može biti ako ispunjavamo zapovijesti božije”, naglasio je Porfirije.
Patrijarh je pojasnio važnost pokajanja u životu svakog hrišćanina.
”U Crkvi živimo vjerom, ulazimo verom i postajemo njeni članovi krštenjem, a pokajanjem ulazimo, a pokajanje onda ostaje, kao i vjera, stalna atmosfera i stalni sadržaj našega života. Bez pokajanja mi nismo hrišćani. Nema tog koji i riječju, i mišlju i djelom ne griješi, samo je bog bez grijeha. Ali bog nas voli i očekuje da, kad god se kroz grijeh udaljimo od njega, opet mu se vratimo kroz pokajanje, vjerujući njegovoj riječi i vjerujući u njegovu ljubav, ali istovremeno trudeći se da uvijek budemo bolji. Da budemo bolji nogu, da budemo bolji bližnjima, da budemo bolji sebi. Vjera je, braćo i sestre, ključ našega života. Pokajanje je put kojim treba da idemo”, istakao je Patrijarh.
Kazao je da je Čudotvorni Pojas Presvete Bogorodice ovih dana sabrao rijeke ljudi u prijestoni grad Beograd, koji su se pomolili Presvetoj Bogorodici, te da nema onog koji se iskreno, iz dubine svoga srca, Bogorodici pomolio, a da mu molitva nije uslišena.
”Nema tog, starac Jefrem je svjedočio ovih dana, koji kad se iskreno sa vjerom pomolio Presvetoj Bogorodici, Presveta Bogorodica nije uslišila njegovu molitvu. Svjedočio je mnogim čudima, o iscjeljenjima raznim, i od najtežih bolesti, i duhovnih, i duševnih, i tjelesnih. Progovarali su oni koji nisu govorili i dobijali su vid oni koji nisu vidjeli, i oni koji nisu mogli da hodaju prohodavali su, i razna mnoga čuda su se dešavala. Ipak, prije svakog tog vidljivog čuda, vjerom se dešavalo unutrašnje čudo, to jest, tamo gdje je duboka i jaka vjera, blagodat Božija preobražava čovjeka, i onda se sve u njemu preobražava – i tijelo, i duša.”
Na kraju besjede, Patrijarh srpski je poželio da imamo vjeru naših svetih predaka, počevši od Svetog Save, te upornost i dosljednost da služimo Hristu.
”Spremnost da nam Hristos bude jedina radost, spremnost da sve damo za njega, da njega postavimo u centar svoga života, da nn bude na prvom mjestu. Zajedno sa njim i njegova majka Presveta Bogorodica. Kad gospod i Presveta Bogorodica i svetitelji božiji dođu u centar našega srca, postanu ono što je najvažnije u našem životu, budu na prvom mjestu u našem životu, sve ostalo će se onda, samo po sebi, blagodaću Božijom definisati i postaviti i doći na mjesto koje mu pripada. Presvetom Bogorodicom, njenim čudesnim pojasom, da svi budete blagosloveni”, zaključio je Patrijarh srpski Porfirije.
Joanikije: Manastiri Vatoped i Hilandar budno čuvali bratsku ljubav i međusobnu pomoć
Na kraju liturgije, mitropolit Joanikije je još jednom zahvalio patrijarhu Porfiriju i igumanu vatopedskom, arhimandritu Jefremu na dolasku i predivnom duhovnom sabranju.
Obraćajući se Patrijarhu srpskom, mitropolit Joanikije je istakao da je radost koju je srpski narod prethodnih dana doživio u Beogradu dolaskom Časnog Pojasa Presvete Bogorodice, blagoslovom igumana vatopedskog, arhimandrita Jefrema, prelila i u Crnu Goru.
„Vaše svetosti, neizmjerno vam hvala što ste blagoizvolili da onu radost koju ste doživjeli u Beogradu, dolaskom visokoprepodobnog arhimandrita Jefrema i posebno dolaskom Pojasa Presvete Bogorodice, i njenog blagodatnog zastupništva nad svima nama, što ste blagoizvolili da se ta radost prelije danas ovdje i kod nas. Iako fizički Pojas Presvete Bogorodice nije ovdje među nama, duhovno jeste taj njen pojas, njen pokrov, izatkan od vjere, od ljubavi božje, od milosti božje i čovjekoljublja božjega. Mi smo to danas, blagodareći vašem dolasku, vašoj svetoj službi, vašoj jevanđelskoj riječi i očinskoj ljubavi, ovdje doživjeli.“
Mitropolit je posebno naglasio značaj dolaska igumana manastira Vatoped, podsjećajući na duhovnu i istorijsku povezanost Vatopeda i Hilandara, kao i na značaj koji ova svetinja ima za srpski narod i Srpsku pravoslavnu crkvu.
„Posebno nas raduje što ste nam doveli dragog u Hristu brata, igumana vatopedskog Jefrema. Dovoljno je za nas Srbe reći Vatoped. Svi mi znamo šta on znači i na Svetoj Gori, i u istoriji crkve, a posebno za Srpsku pravoslavnu crkvu. Kada gledamo na odnos manastira Vatopeda i manastira Hilandara, vidimo kako su budno čuvali, pazili i njegovali bratsku ljubav i međusobnu pomoć — ne za jednu generaciju, ni za dvije, nego vjekovima. I što je najljepše, ta ljubav je vremenom sve više sazrijevala.“
On je poručio da je upravo takav primjer bratske ljubavi i istrajnosti velika pouka svima, naročito u vremenu brojnih iskušenja i podjela.
„To je dovoljna pouka za sve nas ovdje i za sve nas u životu uopšte — da u ljubavi, u milosti i u dobroti budemo što istrajniji, a da naše slabosti, kojih svakako imamo, što prije ostavimo i odbacimo. Mi ništa posebno nijesmo pripremali, jer je sve ovo božja blagodat i milost Presvete Bogorodice. Ovaj naš današnji susret bio je ustrojen s više, i zato vam još više blagodarimo, vaša Svetosti i dragi oče igumane.“
Mitropolit Joanikije je potom pozdravio i prisutne zvanice, među kojima su bili predstavnici političkog i javnog života iz Crne Gore i Srbije, te poručio da su danas svi počastvovani i da svi imaju svoju ulogu.
Na kraju obraćanja, mitropolit Joanikije uručio je prigodne darove Patrijarhu srpskom Porfiriju i igumanu Jefremu, uz molitvene želje za njihovo arhipastirsko i monaško služenje.
„Želio bih da Vašoj Svetosti darujemo ovaj arhipastirski žezal, da narod božji, koji vam je gospod povjerio, vodite ka carstvu nebeskom, kao i ikonu Svetog Vasilija Ostroškog. A našem dragom igumanu želimo da ga sila časnog krsta krijepi u sve dane njegovog života i da nas pominje u svojim svetim molitvama. Mi se mnogo oslanjamo na molitve svih naših prijatelja, a posebno na molitve naših Svetogoraca, od kojih smo primili svjetlost koju nam je donio Sveti Sava kada se vratio u svoje otačastvo.“
