„Ako je Crna Gora građanska država ne može imati fašističku vojsku“! Ove riječi Reisa Rifata Fejzića nastavak su kampanje koja neprekidno traje i u kojoj učestvuju desetine kvazi istoričara, neokomunistička klika i ideološki plaćenici čiji je zadatak da relativizuju najstrašnije ratne zločine počinjene od strane komunista tokom i nakon Drugog svjetskog rata.
Jedan vojnik Vojske Crne Gore snimljen je kako pjeva pjesmu „Od Topole, od Topole, pa do Ravne Gore, sve su straže, sve su straže, đenerala Draže“!
To je za Reisa Fezića dokaz da je Vojska Crne Gore fašistička?
Ni najmanje stida kod čovjeka koji bi morao, da je dobronamjeran, da je tolerantan, da je obazriv?
Fejzić nikada nije osudio nijedan zločin, ali ni jedan, Muslimanskih milicija na teritoriji današnje Crne Gore, koje su nesumnjivo bile nacističke.
Nikada nije osudio Osmana Rastodera, kojega su komunisti osudili kao saradnika okupatora, ali se zato specijalizovao za Dražu Mihailovića, Pavla Đurišića i sve pripadnike Kraljeve vojske u Otadžbini!
I sada mi treba, svako malo, da slušamo o Fejzićevim „novoistorijskim“ istragama?
Nego, neka Reis Fejzić radi svoj posao, a istorija će svoj. Bilo bi korektno da prethodno počisti po svojoj kući.
Umjesto da mu dalje objašnjavam providnost namjere i u iščekivanju da se izvini Srbima iz Pljevalja koje je onomad optužio za pisanje onih gnusnih antimuslimsnskih i antibošnjačkih grafita, a naručili su ih i pisali, dokazano, pripadnici ANB, poklanjam mu jednu impresivnu galeriju antifašističkih odlikovanja Draže Mihailovića i dokument koji bi Fejzić da zaboravi.
Presudu, odnosno rješenje o rehabilitaciji Draža Mihailović donio je Viši sud u Beogradu 14. maja 2015. godine.
Sud je poništio presudu iz 1946. i proglasio je ništavom, uz obrazloženje da Mihailović nije imao fer i pravično suđenje, te da je proces bio politički i ideološki motivisan.
„Usvaja se zahtjev za rehabilitaciju… utvrđuje se da je presuda Vrhovnog suda FNRJ iz 1946. godine ništava, kao i njene pravne posljedice.“
Sud je naveo i da: optuženi nije imao pravo na adekvatnu odbranu, advokatu nije bio omogućen normalan pristup, sud nije bio nezavisan, izvršna vlast je uticala na proces.
Odluka je konačna i bez prava žalbe.
(U galeriji: odlikovanja od Poljskog pokreta otpora i njihove izbjegličke vlade, Francuska legija časti od Šarla De Gola i najveće odlikovanje koje je Hari Truman, posthumno, dodijelio Dragoljubu Draži Mihailoviću.)
Piše: Goran Danilović
