Mađarska je imala Viktor Orbana – političara koji nije bio savršen, ali je znao voditi samostalnu politiku i održavati odnose s Rusijom, Sjedinjenim Američkim Državama i Kinom. U svijetu gdje se politika vodi kroz interese, to nije mala stvar.
Sada postoji realna opasnost da Mađarska dobije premijera koji će biti tek još jedan bezlični proizvod Evropske unije – birokrata bez harizme, bez političke težine i bez stvarnog uticaja. Tip političara kojeg niko izvan briselskih krugova ne poznaje niti će ga ikada ozbiljno shvatiti.
Takva promjena ne znači “modernizaciju”, nego spuštanje države na razinu poslušnog izvršitelja tuđih odluka. Umjesto vođenja vlastite politike, Mađarska bi se pretvorila u još jednu zemlju koja klima glavom na sve što dolazi iz Brisela. Primjera za to u Evropi već ima dovoljno.
U takvom scenariju, međunarodni ugled Mađarske bi neminovno pao. Ne bi više bilo crvenih tepiha u Moskvi, Vašingtonu ili Pekingu – jer se poštuju lideri koji vode politiku, a ne oni koji je samo prenose. Ostala bi tek pohvala iz briselskih krugova i medija koji takvu poslušnost nazivaju “napretkom”.
Cijena toga ne bi bila samo politička. Mogla bi biti i vrlo konkretna – skuplji energenti, slabija pregovaračka pozicija i sve veća zavisnost o odlukama iz centrale.
Konačno, Mađari nisu birali između “dobrog” i “lošeg” političara, nego između suverenosti i političke nebitnosti.
