Pročitao sam danas u medijima izjavu drugarice iz ‘Evrope sad’, Jelene Nedović, koja u najboljoj tradiciji starih komesar(a)ki (da budemo rodno senzitivni) staje u odbranu svoga druga Đola Lutovca.
Kako je saopštila poštovana drugarica Jelena, drug Đole ima integritet, a onda je onako u dahu ispalila da Lutovac nije došao da dijeli narod, nego da se bavi zakonima i pravdom. Lijepo zvuči, ali se na kraju sve svede na isto: napasti Srpsku pravoslavnu crkvu i vladike, pa i samog mitropolita Metodija, jer – pazite sad – ‘uloga crkvenih lica nije da se bave politikom’ (genijalno!)
To je ta matrica dragi moji prijatelji, njima, drugovima i drugaricama koji su izašli ispod šinjela Milovana Đilasa i Brozovog Jajca uvijek smeta Crkva, jer je jedina institucija koja okuplja narod i stoji uspravno pred svim ovozemaljskim vlastima i njihovim zapadnim mentorima iz EU i NATO.
Kad je trebalo rušiti litijama antinarodni i anticrkveni zakon, nije im smetalo što narod ide za svojim vladikama, ali sada kada im mitropolit Metodije ne klima glavom na njihove neokomunističke konstrukcije , dobijaju nagon svojih političkih predaka iz 1945 da vladikama po mogućnosti skidaju mantije.
Poštovana drugarice Nedović ne možete izbrisati pamćenje ovog naroda, pogotovu ne sa parolama „pogledom unaprijed“, jer smo mi Srbi naučili lekciju i iza takvih parola obično se krilo zatiranje ili pokušaj zatiranja svega onoga što je srpsko. Srpski narod zna ko je ko, i zna da se iza ‘građanističke retorike’ krije samo nova forma antisrpstva.
Dakle, drugarice Nedović, mi smo navikli da se ‘drugarice i drugovi’ međusobno brane, ali morate da prihvatite surovu realnost, braneći Đola od istine, niste odbranili njega, već ste još jednom raskrinkali sebe i svoju politiku.
Piše: Spasoje Tomić
