Krivično vijeće Višeg suda u Podgorici odbilo je kao neosnovan zahtjev osuđene Lidije Mitrović za ponavljanje krivičnog postupka, koji je pravosnažno okončan presudom tog suda iz decembra 2024. godine.
Rješenjem vijeća Kvs.br.509/26 od 24. jula 2026. godine odbijen je zahtjev kojim je Mitrović tražila ponovno suđenje u predmetu u kojem je osuđena na sedam mjeseci zatvora zbog produženog krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja. Tu presudu Višeg suda kasnije je potvrdio i Apelacioni sud Crne Gore.
Kako je saopšteno iz Višeg suda, osuđena je zahtjev za ponavljanje postupka podnijela 23. juna ove godine, pozivajući se na odredbe Zakonika o krivičnom postupku koje predviđaju mogućnost ponavljanja postupka zbog novih činjenica ili novih dokaza.
U zahtjevu je navela da analiza ekonomsko-finansijske struke, koju je privatno pribavila od nekadašnjeg sudskog vještaka H.Š., predstavlja novi dokaz. Istakla je i da je taj dokument ranije dostavila uz žalbu Apelacionom sudu, ali da nije izveden kao dokaz tokom glavnog pretresa.
Međutim, krivično vijeće ocijenilo je da predmetna analiza ne predstavlja ni novu činjenicu ni novi dokaz u smislu Zakonika o krivičnom postupku.
– Činjenica da analiza nije izvedena kao dokaz na glavnom pretresu sama po sebi ne daje joj karakter novog dokaza. Odlučno je da li je dokaz bio nepoznat sudu i strankama u vrijeme odlučivanja i da li predstavlja novu okolnost koja nije mogla biti predmet ocjene u redovnom postupku – navodi se u obrazloženju rješenja.
Sud je ukazao da je analiza bila poznata osuđenoj, da je dostavljena uz žalbu i da ju je Apelacioni sud sadržajno razmatrao, zbog čega se ne može smatrati novim dokazom samo zato što joj nije data dokazna snaga koju je osuđena očekivala.
Vijeće upozorava da bi suprotno tumačenje značilo da bi svako stručno mišljenje koje sud nije prihvatio moglo kasnije biti osnov za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka.
– Time bi institut ponavljanja izgubio karakter vanrednog pravnog lijeka i postao sredstvo za ponovno preispitivanje pravilnosti ocjene već izvedenih dokaza – navodi se u odluci.
U obrazloženju se ističe i da analiza H.Š. nije sačinjena kao nalaz i mišljenje vještaka određenog po nalogu suda, već predstavlja privatno pribavljeno stručno mišljenje, zasnovano na istoj dokumentaciji i podacima koji su već bili predmet dokaznog postupka.
Sud smatra da činjenica da privatni stručni nalaz daje zaključke povoljnije za osuđenu ne predstavlja osnov za ponavljanje postupka.
– Ovim vanrednim pravnim lijekom ne može se zahtijevati ponovno ocjenjivanje pravilnosti i uvjerljivosti dokaza na kojima je pravosnažna presuda zasnovana – zaključilo je vijeće.
Viši sud je ocijenio i da navodi kojima se osporavaju poreski obračuni, metodologija vještačenja i vrijednost pojedinih dokaza predstavljaju ponavljanje odbrane iz redovnog postupka, a ne nove činjenice ili nove dokaze koji bi mogli dovesti do drugačije odluke.
Sud je odbacio i osnov za ponavljanje postupka na koji se osuđena pozivala prema drugoj zakonskoj odredbi, navodeći da nijesu ponuđene nove činjenice niti dokazi koji bi ukazivali da nije izvršila radnje za koje je pravosnažno proglašena krivom.
Prema ocjeni vijeća, zahtjev se u suštini zasniva na drugačijem tumačenju već postojećeg dokaznog materijala, što nije zakonski osnov za ponavljanje pravosnažno okončanog krivičnog postupka.
