Lice ponosnog dječaka, našeg Srbina, koji nije poklekao, ali isto tako i lice njegovog profesora, koji je stao u njegovu odbranu, nije ni skakao ni pumpao, nego ga očinski čvrsto stegao i nije dao da ga razbojnici odvedu i privedu.
Njihova lica su lica pravednika i hrabrih ljudi, dok lice bijesnog šiptara odaje sav kad i bijedu lažne države, njene lažne policije , njenih lažnih institucija, koje su zasnovane na ogoljenoj sili.
Ali, kada god smo mislili da je Kosovo u potpunom mraku, Kosovo je vaskrslo, Kosovo je najkrvavija srpska riječ a još krvi je dodato juče iz vrata ponosnog mladog Srbina. Ta krv, srpska, vjekovima prolivana zaliva božure, božure koji će svom snagom iznići i svom snagom se obrušiti na one koji su okupirali našu svetu srpsku zemlju.
Kosovo će biti opet srpsko, mnogo prije nego što se mnogi nadaju, jer točak istorije se pokrenuo i ubrzo će prevagnuti na našu stranu.
Spasoje Tomić
