Na putu eurointegracija Crna Gora nije postigla ono što je mogla i ocjenjujem da se njeno približavanje članstvu u Evropskoj uniji odvija sporijim tempom od deklarisanog, ocijenio je u razgovoru za Pobjedu izvjetilac Evropskog parlamenta za Srbiju, Tonino Picula.

On je kazao da je mnogo razloga zbog kojih je Crna Gora propustila da ubrza ka Briselu, a kao kočnicu vidi i revizionističke poteze u pravcu rehabilitacije ratnih zločinaca.

Picula ističe da je za državu kandidata za skorije članstvo u EU neophodno snažno suprotstavljanje revizionističkim agitatorima.

“To je važno jer takvi djeluju protiv interesa crnogorske države. Sa četničkim vojvodama se ne ulazi u EU. Bili oni živi ili ne”, poručuje sagovornik Pobjede.

Za početak da se osvrnemo na uvijek aktuelne relacije između Crne Gore i Hrvatske i posljednje poruke zvaničnog Zagreba koje su donekle ohrabrujuće. Kako mislite da će se dalje odvijati odnosi naše dvije države?

PICULA: Očito se ovih dana događa tzv. tiha diplomatija inicirana od strane Crne Gore, koja je i sama svjesna da pogoršanim odnosima sa Hrvatskom ne može ni korak bliže EU, nego upravo suprotno.

Pozdravljam, naravno, svaki pokušaj relaksiranja odnosa, ali biće to dug put jer šteta pričinjena u proteklih nekoliko godina nije minorna. Ova zadnja provokacija sa značkom je eklatantan primjer destrukcije odnosa. Upravo zato, smatram da jednostrani potezi, ali i provokativne izjave prave velike probleme Crnoj Gori i u potpunosti su nepotrebni.

Oko broda „Jadran“ sam svoje rekao već više puta. Smatram da se tu aktuelna vlast u Crnoj Gori ponijela nekorektno i problematično, uz plasiranje takvih izjava. Premijer je naravno šef te vlade i on odlučuje o političkim prioritetima države, a ja vjerujem da bi to i dalje trebali biti dobrosusjedski odnosi i ulazak u Evropsku uniju.

Iz EU se u posljednje vrijeme čuju pozitivni signali u vidu izjava zvaničnika da Crna Gora može uskoro postati članica. Koliko je to realno ako izbliza imamo priliku da vidimo da su rezultati ispod zadovoljavajućeg nivoa, o čemu govori sve lošiji procenat ispunjenosti obaveza iz EU agende, kao i znatno manji iznos novčanih sredstava koje je Crna Gora povukla iz Plana rasta usljed neispunjavanja zadataka?

PICULA: Komesarka za proširenje Marta Kos je, pretpostavljam, htjela početi svoj mandat sa optimističnim i motivacionim političkim porukama, ali na nama je da realno procijenimo stanje stvari nakon godinu dana novog mandata Evropskog parlamenta i Komisije.

Bojim se da Crna Gora nije postigla ono što je mogla i ocjenjujem da se njeno približavanje EU odvija sporijim tempom od deklarisanog. Na kraju krajeva, prije se govorilo samo o Crnoj Gori kao predvodniku politike proširenja EU, a sad se već raspravlja o potencijalnom zajedničkom ulasku Crne Gore i Albanije u EU.

Dakle, o novom couplingu. Mislim da je Crna Gora propustila veliku priliku za brži napredak u posljednjih par godina, najviše zbog unutarpolitičke situacije, a što je velika šteta.

Koliko ozbiljnu kočnicu na evropskom putu Crne Gore predstavlja istorijski revizionizam koji je sveprisutan, o čemu nam govori slavljenje ratnih zločinaca i podizanje spomenika istima?

PICULA: To su apsolutno nepotrebni i štetni potezi koji podstiču političku patologiju, te jedino proizvode iritacije kod susjeda i značajnog dijela građana sopstvene države. Takve provokacije nisu spontane, to je svima jasno, i od njih se sve crnogorske proevropske političke opcije, kao i ukupna javnost, trebaju snažno ograditi.

Suprotstavljanje revizionističkim agitatorima je važno jer takvi djeluju protiv interesa crnogorske države. Sa četničkim vojvodama se ne ulazi u EU. Bili oni živi ili ne.

Pogrešne politike, bilo da je riječ o identitetskim pitanjima, provociranjem susjeda ili nedostatku reformi svakako udaljavaju Crnu Goru od EU. Da li u svemu tome premijer Spajić snosi odgovornost i djeluje li da on gubi konce posljednjim (ne)činjenjima u kontekstu adekvatne reakcije, koja bi se mogla ogledati i u potezima u pravcu rekonstrukcije Vlade?

PICULA: Igre prijestola proteklih mjeseci u Crnoj Gori mi ne ulivaju baš previše povjerenja u uspješan nastavak saradnje u okviru trenutne vlade. Pitanje je koliko može biti efikasna pod sve jačim pritiskom.

Očito je da neke političke stranke, dio vladajuće koalicije, baš i nemaju ulazak zemlje u EU kao prvi na listi prioriteta. Ne mogu procijeniti kako će se ovdje postaviti premijer Spajić. Ono što znam iz prošlih situacija, jeste da je obično pokušavao sklapati loše kompromise.

On, ako istinski želi u EU, ne smije sebi dopustiti da mu koalicioni partneri otvoreno ili iza leđa opstruiraju ili usporavaju taj put.

Kako komentarišete situaciju u susjednoj Srbiji, i da li djeluje da se režimu Aleksandra Vučića polako bliži kraj, kada uzmemo u obzir sve ono što se dešava na ulicama širom zemlje u posljednje vrijeme, ali i reakciju vlasti na to?

PICULA: Prilike u Srbiji su izuzetno problematične i sve kompleksnije. Kao izvjestitelj EP-a pratim stanje i izuzetno sam zabrinut oko mogućeg daljeg zaoštravanja situacije. Teško mi je predvidjeti kako će izgledati politička jesen u Srbiji, pogotovo u vrijeme prve godišnjice pada nadstrešnice željezničke zgrade u Novom Sadu. Svjedočimo dnevnoj eskalaciji nasilja represivnog aparata Vučićevog režima nad protestantima i naelektrisanoj atmosferi sve dubljih podjela u društvu.

Sve to vlast podstiče i svojim medijskim manipulacijama i neodgovornim ekonomskim potezima, s primarnim ciljem da sačuva dominaciju u svim sferama. Smatram da bi novi, ali svakako fer izbori bili optimalno rješenje izlaska iz ovog neproglašenog vanrednog stanja, iako ih je teško zamisliti u ovakvoj toksičnoj atmosferi.

Vučić se nedavno u Pekingu sastao sa Vladimirom Putinom. Govorio je tom prilikom o strateškom partnerstvu i o tome kako će Srbija nastaviti da bude jedina evropska zemlja koja nije uvela sankcije Rusiji. Da li je ovo novi šamar Evropi i poruka da su u Briselu nemoćni da ozbiljnije disciplinuju lidera Srbije i da li će se ponovo izvući politički neokrznut?

PICULA: Predsjednik Vučić je sada već ozbiljno kompromitovani političar, u kojeg su veoma razočarani čak i neki njegovi bivši zagovornici iz Evropske pučke stranke. Trenutno je jedino popularan kod dijela političara krajnje desnice. A to nešto govori. Vučić pokušava svojim vanjskopolitičkim izletima skrenuti pažnju od sve težih unutarpolitičkih problema, uz već viđene i sad već izlizane poteze balansiranja između različitih političkih polova.

Nažalost, napredak Srbije prema EU je nikakav i u ovim okolnostima će takav i ostati. Što se tiče Brisela, paradoksalno je uvoditi 19 generacija sankcija ruskom režimu, a ignorisati državu kandidatkinju za članstvo u EU čiji šef javno odbija uvođenje sankcija agresorskim režimu.