Do Herceg Novog neki korisnici navodno putuju devet sati dnevno, 12 dana zaredom i za to podignu preko 1.000 eura

Osobe sa invaliditetom od početka godine do kraja avgusta obavile su 149 hiljada putovanja, na osnovu čega su od centara za socijalni rad naplatile naknade vrijedne 8,6 miliona eura, pokazuju podaci iz rekapitulara materijalnih davanja Ministarstva socijalnog staranja.

Ukupan broj osoba sa invaliditetom koje su koristile pravo na plaćanja putovanja za ovih osam mjeseci 29.408.

U Crnoj Gori od 2008. godine postoji poseban zakon koji se zove Zakon o povlastici na putovanje lica sa invaliditetom, prema kojem ove osobe imaju pravo naknade troškova za 12 putovanja godišnje u autobuskom i željezničkom saobraćaju na teritoriji Crne Gore, ali i ako putuju svojim automobilom. Imaju pravo i na pratioca, koji takođe dobija ovu naknadu. Ako putuju svojim ili kolima pratioca, nije im potreban nikakav dokaz da su putovali već samo izjava kao i potvrda iz Centra za socijalni rad iz grada u koji su putovali, a novac dobijaju u iznosu autobuske karte između mjesta preko kojih su prikazali da su putovali.

Međutim, prije deset godina ovih putovanja, za koje se dobija naknadu, bilo je oko pet hiljada za cijelu godinu, a sada je 30 puta više za samo osam mjeseci. Tada je za cijelu godinu ova naknada iznosila manje od 200 hiljada eura. Sada su putovanja za koja su uzeli naknadu iznosila preko 50 miliona kilometara.

Korisnici iz Rožaja imali 27 hiljada putovanja

Zakon ne propisuje nikakav oblik kontrole i kada je to otkriveno došlo je do drastičnog rasta broja ovih putovanja. Posljednjih godina, o čemu su “Vijesti” više puta pisale, došlo je do drastičnog rasta broja osoba koje imaju rješenja o invaliditetu, naročito u gradovima na sjeveru.

Najviše su putovali korisnici iz Rožaja 27.082 puta, za šta su im isplaćene naknade u iznosu od 1,84 miliona eura. Korisnici iz Podgorice imali su 16 hiljada putovanja za koja su podigli 793 hiljade eura, a zatim slijede Beranci sa 15.758 putovanja i 888 hiljada eura, Bijelopoljci sa 15.585 putovanja i dobijenih 872 hiljade eura, korisnici iz Nikšića sa 14.989 putovanja za koja su dobili 681 hiljadu.

Iako Rožaje i Kotor imaju skoro isti broj stanovnika, korisnici iz ovog grada u Boki za isti period imali su 1.441 putovanje za koje su dobili naknade od 77 hiljada eura, što je svega četiri odsto novca koji su dobili Rožajci. Prema podacima “Vijesti”, najviše korisnika sa sjevera putuje u Herceg Novi, jer je to najveća udaljenost i najveći iznos naknade. Od početka godine bilo je preko 80 hiljada tih putovanja.

Uzalud ukazivanja, nadležni ćute

Sagovornik iz Ministarstva socijalnog staranja koji je “Vijestima” ranije i sada dostavio više podataka koji ukazuju na masovne zloupotrebe u sistemu socijalne i invalidske zaštite, teške više desetina miliona eura, kazao je da se ništa nije desilo i pored objavljivanja više tekstova na ovu temu.

“Sada, osim stanovnika iz Rožaja evidentno je i povećanje korisnika iz Berana, Bijelog Polja, Nikšića, koji masovno koriste ovo pravo… Neki takođe ‘svakodnevno’ putuju iz svojih gradova do Herceg Novog, pa onda nazad”, kazao je sagovornik.

Za potvrdu dnevno dođe 400 osoba

Najkraća dionica između Rožaja i Herceg Novog je 266 kilometara u jednom pravcu i traje najmanje četiri i po sata. Prema podacima iz Centra za socijalni rad, najviše korisnika prijavi da je putovalo za Herceg Novi i isti dan se vratilo i tako 12 dana zaredom, kako bi odmah iskoristili sva putovanja na koja imaju pravo i podigli preko hiljadu eura za sebe i pratioca.

“Osim što neki zvanično putuju dnevno po devet sati, oni provedu još po par sati u redu ispred centara za socijalni rad na primorju, da bi uzeli potvrdu o putovanju. Konkretno, ispred Centra za socijalni rad Herceg Novi se u prosjeku čeka dva sata, jer se dnevno izda preko 200 potvrda, odnosno 400 ljudi (korisnik i pratilac) svaki dan čeka ispred Centra potvrdu. Trenutan broj izdatih potvrda od početka godine samo u Centru Herceg Novi je blizu 40.000. Što znači da je broj osoba koji je prošao kroz Centar oko 80 hiljada”, naveo je sagovornik “Vijesti”.

Skupština je i pored više tekstova o ovim zloupotrebama usvojila samo izmjenu zakona da inspekcijski nadzor nad sprovođenjem ovog zakona vrši inspektor za socijalnu i dječju zaštitu. Glavni inspektor Aleksandar Zuber prošle sedmice je potvrdio sumnje u veliki broj zloupotreba, ali je kazao da je inspekcija nemoćna i da je potrebna izmjena zakona makar kroz ograničenje broja mjesečnih putovanja.

Sagovornik “Vijesti” iz Ministarstva navodi da zakon jeste loš i da je izvor zloupotrebe, ali da ipak postoje mogućnosti kontrole ako nadležni žele da uvedu red i zaštite državni budžet.

“Nažalost, te nepravilnosti nadležno Ministarstvo ne želi da otkloni. Upravo je napravljen novi pravilnik o povlasticama na putovanje u kojem se ama baš ništa nije izmijenilo, iako su dobro obaviješteni o svemu. To znači da ih ne interesuje ili da im odgovara ovakvo stanje, čime se izruguju pravim osobama sa invaliditetom koji ne mogu da putuju, i cijelokupnoj crnogorskoj javnosti”, naveo je sagovornik “Vijesti”.

Borave u Igalu, pa svaki dan „putuju“ kući

On navodi da je otkrio više nelogičnosti, koje su i prijavljene Ministarstvu, ali da niko ništa ne radi da ih spriječi, a jedna od tih je da dio korisnika koji imaju pravo na smještaj u Institutu Igalo o trošku države, istovremeno svakodnevno prijavljuju putovanja.

“Veliki broj korisnika je na smještaju u Institutu Igalo – dakle ne putuju i ne bi trebalo da mogu dobiti potvrdu da su putovali, što je veoma lako provjerljivo u spiskovima pacijenata. Međutim, neki svaki dan idu do Centra za socijalni rad da uzmu potvrdu da su baš taj dan doputovali iz Rožaja i tako 12 dana zaredom. I iz Instituta su se žalili da im pacijenti sa sjevera masovno nakon 12 dana bježe kući, iako imaju termine za 20-ak dana. Ovo dokazuje da besplatan boravak u Institutu neki koriste za uzimanje potvrda o svakodnevnim putovanjima, a ne za oporavak. Time direktno onemogućavaju stvarnim bolesnicima da dođu na rehabilitaciju u tom periodu”, kazao je sagovornik “Vijesti”.

Traži pratioca jer ne može sam, pa postane pratilac drugoj osobi

Sagovornik “Vijesti” ukazuje da se iz podataka vidi da postoje zloupotrebe oko izbora pratilaca osoba sa invaliditetom.

“Osoba sa invaliditetom treba da izjavi da želi da putuje ali da ne može samostalno o sebi da se brine tokom putovanja i da joj je potreban pratilac. To je sve u redu. Međutim, vrlo često taj koji je izjavio da mu je potreban pratilac često za pratioca izabere takođe osobu sa invaliditetom, koja ga prati na 12 putovanja, a zatim se zamijene. Odnosno osoba koja je izjavila da samostalno ne može putovati sada postaje pratilac svom prethodnom pratiocu i pomaže mu u putovanju. Oba imaju pravo na naknadu troška i dobijaju je. Apsurd, zar ne?”, kazao je izvor “Vijesti”.

Ukazuje i da zakon predviđa da osoba koja putuje i pratilac moraju biti iz istog grada, ali da se ni to ne kontroliše pa postoje “profesionalni” pratioci.

Od Nikšića do Novog, preko Podgorice i Budve

Korisnici iz centralnog dijela Crne Gore nemaju prostor za daleka direktna putovanja, ali su pronašli način da do susjednih gradova putuju preko pet drugih gradova.

“Veliki broj korisnika umjesto cijene direktne autobuske linije navedu da su putovali okolo i time dobiju jos veće isplate. Konkretno korisnici iz Nikšića sve češće navode da su umjesto direktnom linijom NK – Herceg Novi, putovali iz Nikšića preko Podgorice, Budve, Tivta i Kotora do Herceg Novog. I to im prolazi, dobiju veći iznos novca. I nadležna inspekcija i Ministarstvo ne vidi ove probleme i nisu im sporne tolike mahinacije, i ne smatraju da te stvari treba promijeniti”, kazao je sagovornik “Vijesti”.