HomePolitikaSpajić, Bečić i Šćekić planiraju vlast bez Srba?

Spajić, Bečić i Šćekić planiraju vlast bez Srba?

Dok se Bošnjačka stranka i manjinske partije vraćaju na velika vrata, srpske partije polako ali sigurno bivaju gurnute u politički zaborav. Zar nije dovoljno govorljivo što je Ujedinjena Crna Gora već eliminisana sa republičkog nivoa, njihovi kadrovi otpisani, a u Beranama je Bošnjačka stranka dobila mjesto za stolom vlasti u kojoj nema Slobodne Crne Gore? Ako ovo nije signal, šta onda jeste?

Danas, dok se Crna Gora ubrzano pretvara u politički eksperiment bez pravila i principa, pitanje koje se sve glasnije postavlja jeste: da li je avgustovska većina, koja je nekada bila simbol nade i borbe protiv diktature, izgubila kompas? Jer, ono što je trebalo da bude temelj promjena, sada djeluje kao laboratorija u kojoj se eksperimentiše sa sudbinom srpskog naroda – i to bez njegovog pristanka.

Predsjednik i potpredsjednik Vlade Milojko Spajić i Aleksa Bečić, uz vjernu podršku ministra Dragoslava Dada Šćekića, djeluju kao scenaristi nove političke drame u kojoj Srbi igraju ulogu nepoželjnih likova. Dok se Bošnjačka stranka i manjinske partije vraćaju na velika vrata, srpske partije polako ali sigurno bivaju gurnute u politički zaborav. Zar nije dovoljno govorljivo što je Ujedinjena Crna Gora već eliminisana sa republičkog nivoa, njihovi kadrovi otpisani, a u Beranama je Bošnjačka stranka dobila mjesto za stolom vlasti u kojoj nema Slobodne Crne Gore? Ako ovo nije signal, šta onda jeste?

Srpske partije izgleda kao da su izgubljene u prevodu sopstvenih interesa. Umjesto da postave crvene linije, uslove i ultimatume, one posmatraju kako se savezi raskidaju i dogovori krše. Da li je tako teško bilo insistirati da Bošnjačka stranka raskine savez sa DPS u Bijelom Polju, kao što je ranije obećano? Ili da se zaštite saborci poput Vladislava Dajkovića, koji je izigran u Beranama?

Oni koji su svojim ramenima iznijeli smjenu Mila Đukanovića sada postaju teret?

Jedan po jedan, otpadaju sa mozaika vlasti koji je sve više nalik na ideološki haos. Umjesto prozora ka budućnosti, dobijamo kuću zaključanih vrata, iz koje Srbi gledaju kako im se izmiče tlo pod nogama?

Ali, pitanje je: dokle? Dokle će srpske partije biti statisti u sopstvenoj tragediji? Ako se ne probude, ovaj scenario neće biti samo priča o vlasti bez Srba – biće to epitaf za njihovu političku budućnost.

Rečenica koju je izgovorio protestantski sveštenik Martin Nimeler odjekuje kao upozorenje koje je u svojoj čuvenoj izjavi izgovorio “onda su došli po mene – ali više nije bilo nikoga da govori za mene.“

Baš zato, ova priča o srpskim partijama nije samo pitanje političke sudbine, već opomena za sve – da ćutanje i nečinjenje uvjek imaju svoju cijenu.

POVEZANI TEKSTOVI
- Advertisment -
Google search engine

pOPULARNO

Recent Comments