Po nalogu glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića, ponovo su otvoreni krivični predmeti povodom ratnih zločina u Morinju, Bukovici, Kaluđerskom Lazu i zbog deportacije izbjeglica iz Herceg Novog. Ipak, među tim slučajevima nedostaje jedan – bombardovanje varošice Murina 1999. godine, kada je NATO usmrtio šest civila. Iako se mnogi slučajevi iz devedesetih godina ponovo istražuju, Murina ostaje neistražena, a pitanja o odgovornosti za oovaj zločin i dalje ostaje bez odgovora.
Bojan Komatina, predstavnik porodica žrtava, izričito ističe da je više puta obraćao Specijalnom državnom tužilaštvu zbog izostanka istražnih radnji, te podnosio krivične prijave, ali iako su prošla četiri meseca od poslednje prijave, nikakvu povratnu informaciju o preduzetim aktivnostima nije dobio.
„Prije četiri meseca podnio sam krivičnu prijavu i izrazio ovdje revolt i protest zbog takvog odnosa Specijalnog državnog tužilaštva prema tom zločinu i evo za ova četiri meseca nisam dobio nikakvu povratnu informaciju da li su po tom pitanju sprovedene bilo kakve aktivnosti“, ističe Komatina.
On podseća da su specijalisti tužilaštva u tom periodu doneli strategiju za ponovnu istragu ratnih zločina, ali da ni nakon više od dva meseca ništa nije učinjeno u vezi sa slučajem Murine.

„Glavni specijalni tužilac gospodin Novović je porijeklom iz tih krajeva i siguran sam da zna šta se desilo na Murini, da su tu ubijena troje djece i troje odraslih, a desetoro ranjenih. Murina je bila doslovno razrušena. Zločin u Murini sličan je sa zločinom u Kaluđerskom Lazu, jer su se oba dogodila u istom ratnom sukobu, ali Murina kao zločin nije prepoznata, dok su drugi slučajevi procesuirani“, kaže Komatina.
Komatina podseća da su u vreme bombardovanja svi građani imali obavezu rada, a djeca su morala pohađati školu, uz garantovanu bezbednost. Iako su tadašnji zvaničnici tvrdili da su „sačuvali Crnu Goru od bombardovanja“, postavlja se pitanje zašto su susjedna mjesta bila upozorena, a na Murini se nije oglasila sirena za uzbuna.
„Mi tražimo odgovore. Zašto je Murina bila meta bombardovanja, i zašto se tada nije oglasila sirena za uzbunu kao u susednim mestima?“, pita se Komatina. On dodaje da je jasno da tadašnja vlast, u tom specifičnom političkom kontekstu, možda bila svesna opasnosti, ali nije preduzela potrebne mere.

U crnogorskoj javnosti postoji određena diskriminacija kada je u pitanju priznavanje žrtava iz Murine. Dok se ratni zločini iz drugih područja bivše Jugoslavije priznaju i procesuiraju, Murina, uprkos tome što je bila bombardovana u sred dana, dok je na trgu bila najveća koncentracija ljudi, nije prepoznata kao ratni zločin. Prema Komatini, postoji ozbiljan politički pritisak i nespremnost da se u Crnoj Gori prizna ovaj događaj, možda zbog članstva u NATO-u.
„Smatram da je to jedan svojevrstan diskriminatoran odnos prema tim žrtvama i prema tom zločinu jer do sada ste u Crnoj Gori imali tu praksu da se svi ovi zločini smatraju zločinima, sve te žrtve žrtvama zločina. Jedino žrtve sa Murine nisu žrtve zločina, već nekakve NATO intervencije. To je jedna svojevrsna diskriminacija“, ističe Komatina.
„Ne mogu da nađem neko realno objašnjenje za takvo postupanje Specijalnog tužilaštva . Ja sam se nadao da će Specijalno tužilaštvo, pod vođstvom gospodina Novovića, konačno pokazati odgovornost prema ovom slučaju. Na Murini je ubijeno troje djece, troje odraslih, desetoro je ranjeno, a Murina je bila doslovno razrušena“, dodaje Komatina.
Murina: Zločin koji mora biti procesuiran
Komatina se nada da će Specijalno tužilaštvo konačno pokazati inicijativu i preduzeti odgovarajuće korake kako bi se utvrdila istina. Prema njegovim rečima, postavljanje političkih i pravnih prepreka ne može biti razlog da se zaborave žrtve Murine.
„Tražimo odgovore: Ko je naredio da se Murina bombarduje? Ko je znao i prećutao informaciju? Ko je odgovoran za to što su nedužni civili ubijeni i ranjeni?“, zaključuje Komatina.