Piše: Ferid Muratović
Kao osoba sa invaliditetom i aktivista koji godinama prati i zagovara prava osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori odluku o odlaganju primjene Zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta ne mogu posmatrati kao rješenje, već isključivo kao dodatno vrijeme i novu priliku da se isprave ozbiljni propusti koje ovaj zakon sadrži.
To dodatno vrijeme ima smisla samo ako bude iskorišćeno odgovorno — za suštinsko preispitivanje spornih odredbi zakona, a naročito člana 61, na čiju spornost mi, osobe sa invaliditetom i organizacije koje zastupaju naša prava, upozoravamo još od trenutka kada je zakon ušao u skupštinsku proceduru.
Naša upozorenja nijesu bila ni pretjerana ni neosnovana. Bila su zasnovana na pravnim argumentima, ali još više na životnom iskustvu.
Mi najbolje znamo šta znači kada sistem, koji bi trebalo da štiti naša prava, počne da ih dovodi u pitanje.
Upravo zato član 61 izaziva duboku zabrinutost.
Ova odredba otvara prostor za retroaktivnu primjenu zakona, iako Ustav Crne Gore jasno zabranjuje retroaktivno djelovanje propisa kada ono ide na štetu građana.
Za osobe sa invaliditetom ovo nije apstraktno pravno pitanje — ovo je pitanje života, dostojanstva i elementarne pravde. Mnoge osobe sa invaliditetom sa svojim invaliditetom žive od rođenja, a kod značajnog broja njih invaliditet je nastao i kao posljedica propusta zdravstvenog sistema ove države. Zato je posebno bolno i neprihvatljivo da nas upravo ta ista država danas dovodi u poziciju da iznova dokazujemo svoje stanje, kao da ono nije stvarnost sa kojom živimo svakog dana.
Član 61 omogućava da osobe kojima su status i prava već priznati po ranijim propisima budu ponovo podvrgnute procjeni kroz sistem jedinstvenog vještačenja. Time se ne dovodi u pitanje samo administrativni status, već i sva prava koja iz tog statusa proizilaze.
Ako izgubimo status osobe sa invaliditetom, ne gubimo samo formalno priznanje. Gubimo pravnu sigurnost. Gubimo povjerenje u institucije. Gubimo sigurnost da država stoji iza odluka koje je sama donijela.
Zato želim poslati jasnu poruku poslanicima, premijeru i svim donosiocima odluka: odlaganje primjene zakona neće imati nikakvu vrijednost ako ostane samo administrativno pomjeranje roka. Ono mora biti iskorišćeno za suštinske izmjene zakona.
Pred vama nije samo pravno pitanje. Pred vama su životi ljudi. Danas odlučujete da li ćete zaštititi dostojanstvo osoba sa invaliditetom ili dopustiti da ono bude narušeno.
Ne tražimo privilegije. Tražimo poštovanje Ustava, pravnu sigurnost i garanciju da stečena prava ne mogu biti predmet retroaktivnog oduzimanja.
Ništa o nama bez nas ne smije ostati samo slogan. Vrijeme je da postane obaveza.
Iskoristite ovo vrijeme. Ispravite član 61. Zaštitite prava osoba sa invaliditetom. Zaštitite dostojanstvo. Zaštitite pravdu.
