Ministarstvo unutrašnjih poslova na čijem je čelu Danilo Šaranović od preuzimanja resora suočavalo se sa brojnim izazovima uslovljenim složenošću bezbjednosnog sektora, ali i stanjem koje je ostalo nakon višedecenijske vladavine Demkratske partije socijalista. Problemi u vezi sa postavljanjem direktora Uprave policije, kao i brojni drugi problemi i nesloga pri postavljanju rukovodilaca u tom sektoru – plod su teškog postizanja koncenzusa unutar parlamentarne većine. Pa ipak, nesloga, preispitivanje, pokušaj vraćanja povjerenja građana u ovu instituciju predstavlja(lo) je imperativ, no – koliko je to moguće ukoliko su „novi“ nastavili praksu „starih“ kada je u pitanju transparentnost rada Ministarstva i saradnja sa medijima?
Naime, iako smo prije više od nedelju dana uputili pitanja ministru Šaranoviću, odgovor do objavljivanja teksta nije stigao čime su se svrstali u red prethodnika koji su javnost „držali u mraku“ a naš portal, ipak, uspijevao da rasvijetli stanje u kome su se institucije nalazile. Tako i ovog puta: u jeku hapšenja visokih policijskih zvaničnika, direktora policije i slično – javnosti je otkriven njihov „stil života“ i višemilionska imovinska stanja dok su „obični“ policijski službenici ostali na istom nivou. Da li će se uslovi rada popraviti, ostaje neodgovoreno pitanje, a ministar nastavlja još jednu naslijeđenu praksu – nebrigu za „malog čovjeka“.
„Obična policija“ u sjenci političkih igara
Pitali smo ministra Šaranovića kako planira da, budući da je poznata informacija o tome da nedostaje više od hiljadu policijskih službenika, te da primjenom zakona mnogi odlaze u penziju, riješi ovaj problem.
Javnosti nije poznata strategija rješavanja ovog problema, te Ministarstvo očigledno „ima pametnija posla“ koji podrazumijeva nerješavanje gorućeg problema? Postavlja se logično pitanje: u čijoj će službi raditi ministar i njegov tim kada ne bude više ni imalo zaposlenih policijskih službenika?
Podsjetimo, godišnje iz crnogorske policije u penziju ode više stotina policajaca, dok je prijem novih ograničen na oko 100. Naime, Zakon o unutrašnjim poslovima predviđa da je popunjavanje policije moguće samo onima koji su završili dvogodišnju Policijsku akademiju, a nju godišnje završi oko 100 akademaca. Procjene su da crnogorskoj policiji urgentno nedostaje oko 400, a dugoročno još najmanje 1.000 policijskih službenika. Iz izvještaja Evropske komisije se vidi da je Crna Gora za pet godina ostala bez četvrtine policajaca, od čega je više od 600 njih otišlo za jednu godinu.
Sa sličnim problemom su se suočile i neke države regiona, koje su uspjele da preduprijede stanje u policiji otvaranjem srednje policijske škole. Pa ipak, ministar Šaranović nije rekao da li je razmatrao slično rješenje čime bi školovali kadar koji bi imao siguran posao po završetku srednje škole.
Osim kadrovskih postoje i drugi problemi poput dotrajale policijske opreme. A kakve su korake preduzeli u cilju poboljšanja uslova rada policijskih službenika, budući da je „obična policija“ najčešće bila i na udaru kritika, ali i na prvoj liniji zaštite građana – još jedna je nepoznanica. Još jedan dio svog posla u koji se ministar ne miješa jeste i kakvo je stanje sa voznim parkom, sa policijskom opremom, uniformama…
Podsjetimo, posljednji put oprema za službenike uniformisane policije osigurana je 2015. a za pripadnike sektora policije posebne namjene čak 2008. godine.
„U prethodnom periodu budžetska sredstva koja su dodjeljivana MUP bila su isključivo dovoljna za lične dohodke i gorivo za potrebe policije“, dok je ulaganje u opremu bilo „potpuno zanemarljivo“, navodi se u dokumentu Vlade iz januara ove godine. Veliki problem je i nabavka policijskih vozila. U dokumentu se navodi da je neblagovremenim javnim nabavkama 100 vozila doveden u pitanje rad i funkcionisanje policije. Pretpostavka je da ni 2024. neće biti obezbjeđena nova vozila, već će se i dalje koristiti postojeća – već sedmu godinu, što će dodatno koštati MUP najmanje 900.000 eura.
Javna policijska tajna: Lažna diploma po glavi inspektora ne zabrinjava ministra
Pitali smo ministra kako rješava problem lažnih/kupljenih diploma koje se pominju kada je u pitanju napredovanje u službi, posebno kad je u pitanju unaprjeđenje u inspektore, više inspektore i slično.
Opštepoznato je da u Crnoj Gori, pored medicinsog sektora, i u MUP-u „gorući“ problem predstavljaju kupljene diplome. Ko je napredovao u službi prilažući lažne diplome, ko je platio „podizanje na ljestvici“ – ostaje misterija koja se ne tiče ministra.
