Dok se crnogorski politički lideri javno utrkuju u obećanjima o ispunjavanju evropskih standarda, tema koja decenijama ostaje duboko zakopana u bezbjednosnim arhivima jeste otvaranje tajnih dosijea bivših službi bezbjednosti. Pitanje koje se postavlja pred svaku novu vladajuću garnituru glasi: zašto se politička elita u Crnoj Gori, bez obzira na ideološki predznak, toliko plaši suočavanja sa prošlošću?
Odgovor leži u strahu od potpunog ogoljavanja sistema koji je decenijama funkcionisao na bazi ucjena, političkih progona i strogo čuvanih tajni.
Ključni razlog za višedecenijsku opstrukciju donošenja Zakona o otvaranju tajnih dosijea i sprovođenju lustracije jeste činjenica da bi ovi dokumenti razotkrili mrežu saradnika komunističke Udbe, a kasnije i Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB).
Izvori bliski bezbjednosnom sektoru godinama upozoravaju da arhivi ne kriju samo imena operativaca, već i hiljade doušnika iz svih sfera društva. Među njima su, kako se sumnja, visokopozicionirani političari (kako bivše vlasti, tako i dijela nekadašnje opozicije), ali i istaknuti novinari, profesori, crkveni velikodostojnici i privrednici. Otvaranje ovih fascikli izazvalo bi politički i društveni zemljotres koji bi preko noći uništio brojne karijere građene na navodnom patriotizmu ili borbi za ljudska prava.
Crna Gora je jedna od rijetkih bivših socijalističkih zemalja koja nije sprovela proces lustracije niti omogućila građanima uvid u dosijee koje je služba vodila o njima. Umjesto institucionalnog i zakonskog otvaranja arhiva po uzoru na Njemačku ili Rumuniju, crnogorska javnost je godinama svjedočila selektivnom „curenju“ informacija.
Tajni podaci su se koristili, a sumnja se da se i danas koriste, kao moćno oružje za ucjenu političkih protivnika. Onaj ko kontroliše arhive, kontroliše i političke procese. Zbog toga se svaka vlast, nakon što preuzme poluge moći, brzo ohladi od ideje o potpunom otvaranju dosijea, shvatajući koliku ucjenjivačku moć ti dokumenti posjeduju.
Otvaranje dosijea bi automatski pokrenulo pitanje lustracije – zakonske zabrane obavljanja javnih funkcija za sve one koji su kršili ljudska prava, montirali političke procese ili nezakonito pratili neistomišljenike.
Dosadašnji sudski procesi protiv bivših čelnika ANB-a pokazali su samo vrh ledenog brijega kada je u pitanju nezakonito prisluškivanje opozicije, civilnog sektora i novinara. Potpuni uvid u arhive otvorio bi Pandorinu kutiju i pokazao ko je naređivao, a ko sprovodio progon političkih disidenata još od devedesetih godina, što bi za mnoge značilo ne samo politički kraj, već i krivičnu odgovornost.
Kao zvanični razlog za odlaganje ovog procesa, političari najčešće navode opasnost od ugrožavanja nacionalne bezbjednosti, narušavanja javnog reda i mira, pa čak i pokretanja krvne osvete među građanima. Zagovornici otvaranja dosijea, međutim, tvrde da su to samo izgovori za kupovinu vremena i zaštitu kompromitovanih pojedinaca.
Iako Evropski parlament u svojim rezolucijama redovno podsjeća Crnu Goru na obavezu otvaranja arhiva bivših jugoslovenskih tajnih službi kao dio suočavanja sa prošlošću, politička volja u Podgorici ostaje zarobljena u strahu od onoga što se nalazi iza blindiranih vrata bezbjednosnih sefova. Dok se ta vrata ne otvore, crnogorska demokratija će ostati talac sopstvene nepročišćene prošlosti.
