Predsjednik Demokratske narodne partije Milan Knežević ponovo je zaljuljao Crnu Goru, ali i region. Ovog puta najavom da od 12. maja, Dana Svetog Vasilija Ostroškog, u njegovoj Zeti više neće važiti priznavanje lažne države Kosovo. Tog dana će odbornici lokalnog parlamenta usvojiti dokument kojim priznavanje tzv. države Kosovo neće više važiti na teritoriji najmlađe crnogorske opštine Zete, očekujući da će se isto desiti i u ostalim opštinama gdje Srbi dominantno upravljaju izvršnom vlašću.
Na pitanje „Novosti“ kako je zamislio da taj projekat sprovede u djelo, kad je na državnom nivou odluka Milove Vlade nažalost još na snazi, odgovara:
— Upravo želimo da pokažemo da je većina građana bila i ostala protiv priznavanja tzv. Kosova, i da je vrijeme za ispravljanje najveće sramote u istoriji crnogorskog naroda. Očekujemo da i ostale opštine u kojima predstavnici srpskog naroda dominantno vrše vlast izglasaju deklaraciju o poništenju priznavanja tzv. Kosova, kako bi u konačnom podnijeli rezoluciju Skupštini Crne Gore kojom bi obavezali vladu Milojka Spajića da promijeni odluku koju je donijela vlast Mila Đukanovića u oktobru 2008. godine. S obzirom na to da su poslanici vladajućeg Pokreta Evropa sad nedavno proglasili Spajića najvećim Srbinom savremenog doba, evo mu prilika da uđe u najslavnije stranice crnogorske istorije spiranjem najveće sramote.
Iako se očekivalo da će otpriznavanje NATO tvorevine na tlu Srbije biti sprovedeno poslije pada DPS režima, to se nije desilo. Ko je kriv?
— Nažalost, i samo učlanjenje Crne Gore u NATO realizovano je bez referenduma uz bojkot opozicije, a mi smo bili optuženi za navodni državni udar kako bi čitav taj proces imao dimenzije geopolitičke zavjere protiv Crne Gore. Ono što je izvjesno jeste da je podrška članstvu Crne Gore u NATO ispod 50 odsto što najbolje govori kakav je odnos crnogorskih građana prema ovoj alijansi. Ako me pitate ko je kriv, odgovoriću vam isto pitanjem — a ko nije? Stranka koju vodim zalagala se za vojnu neutralnost, i sad smatram da je to najbolji bezbjednosni okvir za jednu malu državu kao što je Crna Gora, a volio bih da me najnoviji geopolitički potresi u svijetu ne demantuju.
Srpsko pitanje u Crnoj Gori nikako da se riješi. Izgleda da pitanje Kosova i Metohije, srpskog jezika, državljanstva i trobojke još smeta. Zašto je to tako?
— Nikad nije bilo više Srba u vladi i u Skupštini, i nikad se više nije vodila rasprava ko je ispravniji i veći Srbin. Odmah sve da relaksiram, ja sam najmanji Srbin od svih, i nemam ambicije da budem vožd srpskog naroda u Crnoj Gori. Ali svi oni koji imaju te ambicije, ili misle da najbolje štite interese srpskog naroda, sad imaju istorijsku priliku da realizuju interese Srba u Crnoj Gori, tako što će usloviti premijera Spajića daljom podrškom dok ne riješi status srpskog jezika, zastave, državljanstva i himne. A opet mislim da premijera nije potrebno ni uslovljavati, jer je, ponavljam, nedavno u Skupštini proglašen za najvećeg Srbina savremenog doba. Koliko god zvučalo apsurdno, dobro je što Tesla i Pupin nijesu živi, jer bi i njih Spajić nadmašio u srpstvu.
Napadi na predsjednika Srbije Vučića dolaze i od pojedinih činilaca vlasti. Zamjeraju vam na prijateljstvu koje imate sa njim.
— Ako skenirate političku scenu u Crnoj Gori, jasno ćete konstatovati da su protiv Aleksandra Vučića i DPS i dominantan dio vlade Milojka Spajića. A šta to govori: da između njih u ideološkom, a rekao bih i u ljudskom smislu nema razlike. Samo je bilo potrebno da otpočne obojena revolucija u Srbiji, da i u Crnoj Gori uzmu farbu kako bi na svojim profilima stavili krvavu ruku. Neko sam ko se sjeća 5. oktobra i ko taj datum smatra za jedan od najcrnjih u srpskoj istoriji, od kog je počela dezintegracija i razbijanje našeg nacionalnog bića. Ono što smo gledali, i sad vidimo u Srbiji je pokušaj reprize Petog oktobra, i moja je ljudska i patriotska obaveza da budem protiv toga. To izgleda ne mogu da mi oproste upravo oni koji su od Vučića imali najveću političku korist. Kad budu shvatili da ovdje nije riječ o Vučiću već o Srbiji, biće im kasno, a ja ću, ako budem živ, i za deset godina imati isti stav. U tome je razlika između njih i mene. A kad Vučić bude pobijedio na parlamentarnim izborima od njih neću moći ni da mu čestitam, jer će oni već u subotu veče zauzeti pozicije ispred prostorija SNS da ga prvi izgrle i izljube.
Može li Crna Gora u EU sa jamama u kojima čame bratske kosti više od osam decenija?
— Podržavam svaku inicijativu koja će doprinijeti istrazi i osudi zločina ko god da ih je počinio. Vrijeme je da se potomci partizana i četnika izmire i spreman sam da dam puni doprinos tome. Ali, svakako sam protiv revizije istorije i pokušaja relativizacije događaja iz tog vremena. U ratu nije bilo svetaca, svi su činili zločine, i naša je obaveza da to osudimo i priznamo.
Sva navedena pitanja su dio programa i vašeg koalicionog partnera Nove srpske demokratije. Šta je to što danas dijeli DNP i NSD? Kako vidite budućnost koalicije?
— Jedino što dijeli NSD i DNP je to što je NSD ostala u vladi, a DNP je izašla iz vlasti. To je za nekoga mala, a za nekog velika razlika. Odluku o budućnosti koalicije donijećemo u direktnim razgovorima, DNP je već imenovala radnu grupu koja bi trebalo da obavi razgovor sa našim prijateljima iz NSD. I vjerujem da ćemo ubrzo otpočeti taj dijalog. Istraživanja javnog mnjenja koje ovih dana namjerno plasira Miloš Bešić koji je na platnom spisku Pokreta Evropa sad i biznismena Alabara, predstavljaju jeftini pokušaj obmane javnosti da je Crna Gora na pravom putu. DNP svakog mjeseca radi istraživanja i sa zadovoljstvom mogu saopštiti da sam i te kako zadovoljan rejtingom stranke koju predvodim, posebno nakon napuštanja vlasti.
Kakav je vaš odnos sa Andrijom Mandićem, naročito nakon što je DNP izašao iz vlasti i u glavnom gradu, Podgorici?
— Mandić i ja imamo više nego korektne odnose, rekao bih i prijateljske. Previše toga smo zajedno prošli da bi narušili lični odnos. To što drugačije vidimo modele borbe za ostvarenje interesa srpskog naroda, u konačnom može biti i prednost, ali nikako razlog za svađu. Bez obzira na to da li ćemo ostati u koaliciji, moj lični odnos prema Mandiću se neće promijeniti.
Smatrate li da bezbjednosni sektor dobro radi svoj posao?
— Bezbjednosni sektor u Crnoj Gori je institucionalni vic koji kod svakog građanina izaziva istovremeno smijeh i nelagodu. Ova sintagma postoji samo na papiru, i niko u nju ne vjeruje.
Virtuelni ili stvarni Miloš Medenica zabavlja narod šokantnim porukama na adresu premijera i njegovih ministara iz bezbjednosnog sektora, te direktora policije.
— Medenica je sve samo ne virtuuelan, ali ljudima koji vode bezbjednosni sektor je najlakše da kažu da se radi o deep fake konstrukciji. Problem je u tome što on iznosi optužbe koje više uznemiravaju nego što zabavljaju Crnu Goru. Ako je samo pet odsto istina onog što je pravi ili izmišljeni Medenica iznio, onda mogu da kažem da je Crna Gora dotakla dno dna.
Crna Gora slavi 20 godina nezavisnosti. „Žešće“ nego kad je bio DPS na vlasti. Zbog čega je to tako?
— Zato što i poslije dvadeset godina imamo krizu identiteta. I ne slavi čitava Crna Gora, slavi jedan dio, dok drugi smatra da nema razloga ni za kakvo slavlje. Ono što sigurno znam, najviše razloga za slavlje imaće Riki Martin, jer će biti plaćen blizu dva miliona evra. Sad tražimo njegovo porodično stablo da vidimo ima li kakve veze sa Crnom Gorom…
Hoćete li prisustvovati koncertu Riki Martina? Gdje ćete proslaviti praznik nezavisnosti?
— Jedino ako bi kome trebalo život da spasem prisustvovao bih tom koncertu. A 21. maj neću proslavljati, jer ne mogu biti licemjer i saopštavati da je to najsvjetliji dan u istoriji Crne Gore kad smatram da nije, zbog čega sam i glasao za zajedničku državu. Za vrijeme tih neradnih dana biću u Zeti, tamo je ubjedljivo pobijedila ideja zajedničke države. A ko želi da slavi, neka mu je srećno.
(Novosti)
