Kada je Vlada slavodobitno najavila novi ekonomski model, popularno nazvanu kosmičku viziju blagostanja, prosječan građanin je pomislio da je kucnuo čas da konačno živimo kao sav normalan svijet. Obećane su kule, gradovi, evropski standardi i plate od kojih se ne vrti u glavi samo vama, već i vašem bankaru. Međutim, dok se na visokim državnim adresama šampanjcem nazdravlja ekonomskom procvatu, u dubokim šumama i napuštenim pogonima drvoprerade vlada jedna sasvim drugačija, avangardna ekonomska realnost.
Najnoviji hit vladine kreativne birokratije svakako je revolucionarni model rješavanja pitanja radnika u sektoru šumarstva i drvoprerade. Riječ je o takozvanim „fantomskim otpremninama” – konceptu toliko naprednom da prkosi zakonima fizike i logike.
Vlada je, naime, odlučila da radnicima obezbijedi otpremnine koje istovremeno i postoje i ne postoje. One su uvrštene u budžet, o njima se priča na televiziji, premijer ih pominje sa ponosom, ali kvaka je u tome što papiri sa rješenjima nikako da stignu do ruku onih kojima su namijenjeni. Radnici u šumarstvu tako su postali pioniri novog ekonomskog fenomena: oni su formalno-pravno zbrinuti, a suštinski – prepušteni čistom vazduhu i posmatranju prirodnih ljepota.
Možda je strategija zapravo ekološke prirode? Znamo da je Crna Gora ustavom definisana kao ekološka država. Možda donosioci odluka smatraju da bi uručivanje štampanih rješenja na papiru nanijelo nepopravljivu štetu našim šumama? Zamislite tu ironiju da se za rješenja o otpremninama radnika koji sijeku drva mora potrošiti celuloza! Zato je Vlada, u duhu zelene tranzicije, odlučila da ova rješenja ostanu u digitalnom obliku – ili još bolje, u obliku lijepe misli i neopipljive nade.
Dok radnici mjesecima čekaju da famozna rješenja pređu put od vladinih kancelarija do sjevera države, ministri nas uvjeravaju da sve ide po planu. I ide. Plan je očigledno da se primijeni sistem „strpljen-spašen”, s nadom da će radnici, čekajući papire, u međuvremenu odustati, ili da će drvoprerađivači, vođeni čistim entuzijazmom, preći na fotosintezu.
Na kraju, moramo odati priznanje autorima ovog modela. Treba imati ozbiljan talenat pa radnicima umjesto novca uručiti – strpljenje. Dok čekamo da se obećana rješenja materijalizuju iz vladinih oblaka u radničke džepove, ostaje nam samo da zaključimo: šume su nam sve rjeđe, ali su nam zato ekonomske magle sve gušće. Evropa je stigla, samo što je izgleda promašila skretanje za drvopreradu.
