Na današnji dan prije 27 godina tišina u selu Murino nikada nije bila glasnija. Zvuk sirena zamijenili su životi koji su prekinuti, a bol koji je tada nastao za mnoge nikada nije prošao. Godine prolaze, ali pitanje ostaje – da li smo kao društvo naučili da pamtimo ili samo biramo čega ćemo se sjećati. Dok jedne žrtve dobijaju prostor, ime i dostojanstvo, druge ostaju na marginama, prepuštene tišini, zaboravu i selektivnom pamćenju. Bez istine nema pravde, a bez pravde nema ni mira.
Poslanik Ujedinjene Crne Gore dr Vladimir Dobričanin kazao je da se Crna Gora ne bi sjetila nijednog ubijenog građanina u NATO bombradovanju.
“Žrtve u Murinu nisu samo žrtve u Murinu. Žrtve u Murinu su žrtve Crne Gore, bila ona unietnička, multietnička, građanska, negrađanska, kakva god. To su žrtve Crne Gore koje je Crna Gora, ne zaboravila, ona ih namjerno krije, jer to nije trend, to nije in sada, jer smo mi članica istog tog saveza koji je prouzrokovao smrt naših građana. Ako bismo se sjetili naših žrtava, vjerovatno bi “uvrijedili” naše partnere”, kazao je Dobričanin.
On je dodao da se Crna Gora ponizila.
“Toliko je pala nisko da ja ponekada ne vidim ni ono junaštvo, a pogotovo ne čojstvo, u odnosu prema onim žrtvama prema kojima treba da bude najsuptilniji i najosjetljiviji, a to su nevine žrtve – dječije. To su djeca koja su tek počela da žive, koja ni zašta nisu bila kriva, izuzev što su se igrala u blizini nekog mosta kojem je nekom umnobolniku iz NATO saveza zaličilo na nešto što može da bude meta”, istakao je Dobričanin.
Prema njegovim riječima, porodice su zaslužile da dožive da se ubistvo njihovih najmilijih nazove pravim imenom, a to je – ratni zločin.
“Mi smo poniženi. Nisu oni nas ponizili, mi smo sami sebe ponizili, ponizili tako što ćemo da prihvatimo da nas neko ubija zarad učešća u tom vojnom savezu i zarad toga što su oni sada kao naši partneri i mi se ponašamo kao da su to žrtve nekih drugih ljudi, kao da su tu djecu rodile neke tuđe majke i ja mislim da bi vjerovatno ogroman broj današnjih ljudi, koji su decenijama radili na tom zaboravu, da bi bili najsrećniji kada bi se imena ovih žrtava zaboravila i kada se više nikada ne bi spominjala, jer bi na taj način i nestale, ne bi nikada ni postojale”, kazao je Dobričanin.
Istakao je da isti moćnici koji su bombradovali i ubili djecu u Murinu i koji su ubili svjetsku pravdu, odlučuju o našim životima.
“Koliko god to djelovalo kao duboka država i teorija zavjera. Svaka žrtva koja ima prefiks srpska je nepoželjna u sjećanju. Mi još nismo dobili satisfakciju za skoro milion ubijenih Srba u sistemu logora u NDH. Nisu nas ni podržali kada je gotovo 36 odsto muške populacije u Srbiji nestalo u Prvom svjetskom ratu. U Drugom svjetskom ratu smo procentualno najviše izginuli posle Rusa i Njemaca i jedna smo od pet zemalja koja je bila na strani pravde, svega pet. Ne očekujem da nas bilo ko podržava, to je jednostavno tako. Mi smo u 19. i 20. vijeku predodređeni za jedan političko i istorijski odstrijel kao narod”, rekao je Dobričanin.
On je kazao da je posrijedi igra sa žrtvama i programiranje šta će se zvati zločinom, a šta nekim slučajnim dešavanjima.
