Dvadeset godina nakon referenduma o „nezavisnosti” Crne Gore, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kaže da su političke i društvene podjele i dalje duboke, te da se neće prevazići sve dok ne prestane utjerivanje istorijskih laži za jedinu istinu. U intervjuu za IN4S govorio je o položaju Srba u Crnoj Gori, nasljeđu litija i političkih promjena 2020. godine, ekonomskim i društvenim prilikama, ali i o obilježavanju 20 godina nezavisnosti i nastupu Rikija Martina.
Navršilo se 20 godina od referenduma o „nezavisnosti“ Crne Gore. Kako danas gledate na taj događaj i period i šta se, po vašem mišljenju, suštinski promijenilo u Crnoj Gori u protekle dvije decenije — politički, ekonomski i društveno?
-U Crnoj Gori je danas mnogo manje straha od politike i političara — to je najvrednija tekovina, mada je nismo dobili sa referendumom, nego značajno kasnije, nakon političkih promjena 2020.
Ključni problem je i danas isti; i dalje je duboka razdjelina između siromašnih i bogatih. Socijalna jednakost je nepovratno srušena, a posvađanost društva i građana i dalje je nezaliječena. Neorganizovanost države, i nakon promjena, jede ekonomsku supstancu, pa mnogo čega dobro započetog u ekonomiji predugo biva mogućnost, a ne realnost.
I dvadeset godina nakon referenduma, u javnosti su i dalje prisutne duboke podjele oko pitanja nezavisnosti i odnosa prema Srbiji. Kako komentarišete činjenicu da Crna Gora ni nakon dvije decenije nije prevazišla te podjele?
-Duboke podjele će trajati sve dok ne prestane postreferendumsko utjerivanje istorijskih laži za jedinu istinu. Referendum je odredio drugačiji status države, ali ne može izbrisati srpsku istoriju Crne Gore. Kada se prekine taj skeč, Crna Gora i Srbija će biti rod najrođeniji.
Da li su, po vašem mišljenju, Srbi u Crnoj Gori nakon referenduma postali građani drugog reda, posebno kada je riječ o jeziku, identitetu i zastupljenosti u institucijama?
-Bilo nam je namijenjeno da kao entitet nestanemo ili ućutimo, ali smo na litijama i potom na izborima pokazali istorijsku žilavost i sposobnost da se odbranimo i trajemo.
Nažalost, Srbima i našim političkim elitama nije bilo prvi put da poprilično upropaste i prospu ono što je običan čovjek svojom hrabrošću osvojio za nas.
U međuvremenu, istini za volju, neke Srpkinje i Srbi danas rade u državnoj upravi i primaju davno zarađene plate, ali smo zaboravili da nas nije materijalno pokrenulo na borbu — pokrenula nas je duhovnost. Ljudi žele više od plate, žele pravdu, društvo jednakih šansi, zasluženih kazni i poštovanja zakona i pravila. Ljudi žele potpunu slobodu.
Kako komentarišete to što je obilježavanje 20 godina „nezavisnosti“, prema dostupnim informacijama, građane koštalo skoro tri miliona evra? Da li smatrate da je to opravdan trošak u trenutnim ekonomskim okolnostima?
-Trošili smo mi mnogo više i nizašta. Neka se potroši za slavlje svih koji žele da slave — ova država nam je zajednička; nekima je to važno i neka bude. Samo, bilo bi ljekovito da pobjednici sa referenduma shvate da mi koji smo željeli Crnu Goru sa Srbijom nismo građani drugog reda, nego istorijski narod, graditelji ove države koje ne bi bilo da je naši preci nisu dobili na sablju i pušku. U krajnjem, poreski smo obveznici koji grade Crnu Goru, pa neka se toga sjete kada god pjevaju i vesele se.
Kako ste vidjeli odluku da na proslavi 20 godina „nezavisnosti” nastupi Riki Martin?
-I Riki Martin mora da živi — radi čovjek posao koji jedino zna. Mogla je Vlada da izabere i atraktivnijeg gosta i bolju muziku, ali… Kako smo birali i zaslužili, dobro smo prošli.
