Danas počinje Božićni post traje četrdeset dana, ali nije tako strog kao Veliki Post. Počinje 28. novembra, a završava 7. januara na Božić. U toku celog ovoga posta ne jedemo meso, bijeli mrs i jaja.
Ulje i vino su dozvoljeni svim danima osim ponedjeljka, srijede i petka koji se poste „na vodi”. Riba se jede svake subote i nedjelje kao i na Vavedenje Presvete Bogorodice, čak i ako praznik padne u srijedu ili petak i jede se subotom i nedjeljom sve do praznika Svetog Spiridona 25. decembra.
Poslednje dvije nedelje Božićnog posta posti se strožije, bez upotrebe ribe, a po mogućnosti „na vodi”. Na Badnji dan se ne upotrebljava ni ulje ni vino, već se obavezno posti „na vodi”. Veoma je važno da pravoslavni hrišćani koji žive u zemljama u kojima se novogodišnji praznici slave po novom kalendaru i padaju u vrijeme Božićnog posta, ne prekidaju post, već da Novu Godinu proslavljaju kada ona dođe po pravoslavnom kalendaru, poštujući tradiciju svojih predaka i crkvena pravila.
Post ima dvije strane: tjelesnu i duhovnu. Tjelesni post je uzdržavanje od jela životinjskog porekla. Duhovni post podrazumeva odricanje od svake vrste grešnih i zlih pomisli, želja i djela. Tjelesni post je samo neophodno pomoćno sredstvo za uspešnu duhovnu borbu protiv strasti, koje se raspiruju kroz tjelesne želje. Stvarni post koji obuhvata i tjelesni i duhovni aspekat, privodi čovjeka smirenju.
Takođe, Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas obilježavaju praznik svetih mučenika Gurija, Samona i Aviva. Ovaj praznik, koji je ujedno i prvi dan Božićnog posta obilježava se 15. novembra po starom, odnosno 28. novembra po novom kalendaru.
Prilikom gonjenja hrišćana, za vrijeme careva Dioklecijana i Maksimijana, u gradu Edesi uhvaćena su dva druga: Gurije i Samon.
Izvedeni su pred sudiju koji im zaprijeti smrću ukoliko se ne pokore naredbi cara o tome da se klanjanju idolima, na šta mu oni odgovoriše: “Ako se pokorimo naredbi carskoj, propašćemo, čak i ako nas ti ne ubiješ”.
Nakon toga, svirepo su mučeni i bačeni u tamnicu u kojoj su ostali od 1. avgusta do 10. novembra. Trpjeli su veliku glad i teškoću. Nakon toga ih osudiše na smrt 322. godine za vrijeme cara Likinija.
Kasnije je i Aviv đakon Edeski, završio kao i oni. Njegova majka je izvadila iz ognja njegovo tijelo i sahranila ga pored Gurija i Samona.
Kad je gonjenje hrišćana prestalo, podignut je hram u njihovu čast, a mošti su položili u jedan kovčeg. Nakon toga, počela su mnoga čuda da se dešavaju.
Jedan od tih čuda vezuju se za priču o udovici. Naime, jedna udovica u Edesi imala je ćerku kojom se oženio jedan Got vojnik iz grčke vojske. Kako se ta žena plašila da da svoju ćerku u daleku zemlju, Got se zakle na grobu sveta tri mučenika, da nikakvo zlo neće djevojci učiniti nego da će je uzeti za zakonitu ženu, pošto je kako je tvrdio, neoženjen. U stvari, bio je već u braku. A djevojku koju je uzeo držao je kao robinju dok mu ne umre zakonita žena. Kada se to dogodi, on u dogovoru sa svojom rodbinom sa mrtvom ženom će da zakopa i živu robinju. Djevojka u suzama molila svete mučenike da je spasu. I oni joj se javiše u grobu, uzeše je i trenutno preneše iz Gotske zemlje u Edesu, u svoju crkvu. Sjutradan, kada su otvorili crkvu, našli su djevojku kraj groba svetitelja, i tako su saznali o njenom čudesnom izbavljenju.
Ovu molitvu treba danas izgovoriti:
“Čudesa svetih Tvojih, kao stenu neoborivu si nam darovao Hriste Bože: njihovim molitvama savete zlorečitih razori, osnaži silu carstva, kao jedini Blag i Čovekoljubac”.
