Funkcionerka Ujedinjene Crne Gore i bivša ministarka prosvjete Vesna Bratić poručila je da Srbi u Crnoj Gori treba da iskoriste sva prava koja im pripadaju po Ustavu i zakonima, uključujući i pravo na obavezne mandate, ukoliko takva mogućnost postoji za druge manjinske narode.
Kako je istakla, predstavnici srpskog naroda trebalo bi da budu politički artikulisani kroz organizaciju koja ima jasan nacionalni i politički legitimitet da zastupa njihove interese, a ne kroz građanske partije čiji su članovi pripadnici različitih nacionalnih zajednica.
„Ako manjinski narodi dobiju pravo na obavezne mandate, onda po tom osnovu i Srbi imaju pravo da traže obavezne mandate. Ne Srbi iz PES-a, Demokrata ili URA-e, već predstavnici srpskog naroda iz političke organizacije koja je srpska i koja će imati jasan nacionalni i politički legitimitet da zastupa njihove interese”, navela je.
Ne traže, rekla je, ništa što već nemaju ostale manjine.
„Zakonski smo manjina, iako je jezik kojim govorimo većinski. To mu, međutim, ne daje status službenog jezika. Činjenica da smo de facto konstitutivni narod ne znači apsolutno ništa u Crnoj Gori. Zato, kao i ostale manjine, treba da tražimo i koristimo sva prava koja nam po zakonu pripadaju“, navela je Bratić.
Ona smatra da politička i nacionalna stvarnost mora biti polazna tačka za djelovanje srpske zajednice, bez obzira na istorijske okolnosti i nekadašnji društveni položaj Srba u pojedinim gradovima i krajevima.
„To što mi mislimo, želimo ili što je nekada bilo – ne mijenja današnju stvarnost. Nekada je Cetinje bilo srpska perjanica. Nekada je Dubrovnik bio grad Srba katolika. Nekada su Srbi muslimani pjevali ujedinjenom srpstvu. Danas od svega toga, u političkom i nacionalnom smislu, nema gotovo ništa. Zato ne budimo naivni i ne dozvolimo da nas sopstveni ponos košta prava koja nam pripadaju“, poručila je ona.
Bratić ocjenjuje da je insistiranje na stavu da Srbi nijesu manjina u Crnoj Gori u prošlosti odgovaralo Demokratskoj partiji socijalista (DPS), jer je, kako tvrdi, takav odnos doprinio tome da srpski narod ne ostvaruje prava na isti način kao druge manjinske zajednice.
„Ne, nismo mi manjina – govorimo sebi. Ali takav stav je odgovarao DPS-u, pa nismo imali manjinske kvote u javnoj upravi niti smo mogli da ostvarujemo prava na način na koji su ih ostvarivali drugi manjinski narodi. Takav stav odgovara i našim građanskim partijama“, istakla je Bratić.
Ona je, objašnjavajući razliku između nacionalne pripadnosti i političkog predstavljanja, navela da članstvo pripadnika određenog naroda u građanskim partijama ne znači da te partije predstavljaju njihove nacionalne zajednice.
„Kao što, recimo, Albin Ćeman iz Demokrata nije politički predstavnik Bošnjaka, kao što Majda Adžović, Naida Nišić i druge funkcionerke građanskih partija nijesu političke predstavnice Bošnjaka, tako ni Milojko Spajić, Jelena Nedović, moja draga Jelenka Andrić i drugi funkcioneri PES-a nijesu politički predstavnici Srba, već predstavnici građanske politike Pokreta Evropa sad. Ovo su imena kojih sam se u ovom trenutku sjetila i ne spočitava im se nedostatak nacionalne svijesti ili dobrih namjera. To je samo ilustracija odnosa nacionalno – političko“, navela je ona.
Kako je dodala, činjenica da u PES-u i Demokratama ima pripadnika srpskog, bošnjačkog i drugih naroda ne znači da oni politički zastupaju interese tih nacionalnih zajednica.
Bratić naglašava da ni dobre namjere pojedinaca u građanskim partijama ne mogu biti zamjena za autentično političko predstavljanje srpskog naroda.
„Isto tako, to što u PES-u i Demokratama ima dobrih, poštenih i dobronamjernih ljudi ne znači da su oni politički predstavnici srpskog naroda. Razmislimo o tome prije narednih izbora. Iskoristimo sve što nam Ustav i zakoni omogućavaju. Ne odričimo se prava koja nam pripadaju samo zato što nekome ne odgovara da ih tražimo“, poručila je Bratić.
Ona je istakla da političko zastupanje sopstvenog naroda ne podrazumijeva zanemarivanje interesa ostalih građana, već da su te dvije odgovornosti potpuno spojive.
„I, da zaključim: to što smo mi politički predstavnici srpskog naroda ni na koji način ne znači da nećemo raditi u interesu svih građana. Naprotiv, zastupanje prava sopstvenog naroda i odgovornost prema svim građanima nijesu međusobno isključive stvari“, naglasila je.
Poseban dio svoje objave posvetila je pitanju jezika i identitetskih razlika, osvrćući se na sličnosti između govora u Pljevljima i istočnohercegovačkih govora. Kao filolog, Bratić smatra da se pljevaljski govor ne može dovoditi u neposrednu vezu sa dubrovačkim i hrvatskim jezikom, već da su mu mnogo bliži govori Istočne Bosne i Hercegovine.
„Građanski Srbin, recimo, nema problem da govori hrvatskim jezikom i kaže da je taj jezik sličan pljevaljskom govoru. Ja kao filolog kažem – ne, pljevaljski govor je sličan govoru ljudi iz Istočne Bosne. Iz Rudog, Čajniča. S tromeđe. On s Dubrovnikom i hrvatskim, naročito novim hrvatskim, ima veze kao ja s kajkavskim. Pljevljaci govore slično kao moji Bilećani. Pljevlja su, ako Bog i kompas pomažu, na Istoku, a Bileća, opet, Pljevljima na Zapadu, što ne znači da su politički Zapad ili da će ikad biti prihvaćeni kao takvi. Novljani govore sličnije mojim Bilećanima, još više Trebinjcima nego Dubrovčanima. Kako onda Dubrovnik „stiže“ u Pljevlja? Politički. Politički Srbin neće ovo izjaviti. U tome je razlika“, navela je Bratić.
Ona je upozorila i na, kako smatra, pretjeranu prilagodljivost u političkom i nacionalnom izražavanju, ocjenjujući da identitetske specifičnosti ne treba zanemarivati zarad političkog konformizma.
„Nekad su ketmanstvo i mimikrija dobri, ali ne u neograničenim dozama. Budite vi, drugovi, i ketmani ako mislite da je to dobro za građane i narod. A nama dopustite da se borimo za prava 33 odsto (prema popisu, ako se ne varam) građana koji se izjašnjavaju kao Srbi, ili onoliko Srba koji glasaju nacionalne partije“, poručila je ona.
Bratić smatra da je potrebno političko jedinstvo Srba u Crnoj Gori, posebno kada je riječ o ostvarivanju prava i ispunjavanju predizbornih obećanja. Istovremeno, naglašava da to ne znači da je sada trenutak za produbljivanje međusobnih političkih sukoba.
„Dragi moji politički Srbi, možda je vrijeme da razmislimo o ostvarivanju svojih prava koja su nam postavljena, pa i nepravednim, zakonskim okvirima. Možda nekad nećemo biti manjina u Ustavu, već konstitutivni narod. Možda nekad nećemo biti ni demografska manjina. Do tada, možda da se potrudimo, pa i kroz politiku prava manjinskog naroda, da se izborimo za srpski jezik i zastavu i predstavničku kvotu – svuda“, istakla je Bratić.
Kako je navela, prioritet bi trebalo da bude ostvarivanje konkretnih političkih ciljeva, dok bi međusobne podjele i optužbe trebalo ostaviti po strani.
„Nije još vrijeme da otkopamo srpske stranačke ratne sjekire, iako neki misle da jeste. Bogatstvo je u različitostima. Ipak, naše specifičnosti nijesu nestale i ne treba da nestanu. Nema potrebe da bilo čije „more sve potopi“. Sjetimo se iskustva vojvode Draška. Mleci su Mleci, a Crna Gora Crna Gora. Smatram da (politički) Srbi treba da se ujedine jer vrijeme za srpsko-srpske svađe doći će tek trenutka kad bar neka predizborna obećanja ispunimo“, poručila je ona.
Bratić je ukazala i na to da samo formalno ostvarivanje prava na rad u javnim ustanovama, preduzećima i javnoj upravi ne predstavlja dovoljan rezultat, ukoliko se istovremeno ne radi na očuvanju nacionalnog i političkog identiteta.
Osvrnula se i na evropske integracije, navodeći da članstvo u Evropskoj uniji jeste prioritet Vlade i većine političkih partija, ali da srpska zajednica ima i druge političke ciljeve koji ne bi smjeli biti zanemareni.
„To što Srbi imaju pravo na rad i u javnim ustanovama i preduzećima i u javnoj upravi nije dokaz da smo postigli mnogo. Ako će i ti Srbi da se „asimiluju“ u „nema veze, sve je to isto, sačekajmo bolje vrijeme“.
Ako je za ulazak u EU vrijeme kada je ona najrazjedinjenija i najmilitantnija (neosnovano i bez podrške Amerike), ne razumijem zašto nije vrijeme za ostala predizborna obećanja. EU je vladin prioritet, prioritet većine stranaka, pa i srpskih, ali Srbi imaju i druge prioritete.
Ako nemaju, borba protiv DPS-a biće uzaludna, a buđenje koje nam slijeduje jednog dana, zbog nečinjenja koliko i činjenja, možda može biti košmarno“, upozorila je Bratić.
Na kraju, kao ključna pitanja koja, prema njenom mišljenju, zahtijevaju političko rješavanje, izdvojila je jezik, zastavu, himnu i kapelu, ocjenjujući da se o tim temama ne vodi dovoljno konkretan politički dijalog.
„Jezik, zastava, himna, kapela. Na svemu stoji „moratorijum“. Osim na međusobnim optužbama. A samo tu bi trebalo da stoji“, zaključila je Bratić.
