Alternativa Crna Gora je još prije mnogo godina pokrenula inicijativu za neradnu nedjelju u trgovinama zato što znamo koliko je važno da se radnik poštuje, da ima slobodan dan, da zna da nije samo broj ili mašina. Godinama smo se borili, godinama su nas pokušavali ugušiti, a evo i danas se osjeća zadah starih funkcionera kojima prava običnog čovjeka nikad nijesu bila prioritet.
Moramo biti iskreni i naglasiti da su programi ES1 i ES2 donijeli vidljivu razliku i radujemo se tome. Radnik se danas konačno može osjetiti važnijim, njihov trud i rad se više cijene, a prava su prvi put nakon dugo vremena, na mnogo ozbiljnijem nivou. Ali nije taj put lagan, jer ima još onih koje boli svaka priča o pravima radnika, o socijalnoj pravdi i o ekonomiji za običnog čovjeka.
Ministar Đeljošaj je očigledan primjer te stare škole. Umjesto da se bavi cijenama koje su otišle u nebo i zbog kojih narod ne može osjetiti povećanje plate u punom sjaju, on bi da radnicima oduzme slobodnu nedjelju. Da ih vrati u trgovine dok gazde broje profit, da narod da ćuti i radi, a privilegovani da sjede i broje pare.
Nama treba borba za niže cijene, bolji standard i istinsko poštovanje radnika, a ne povratak na staro. Zato, dok god bude takvih kao Đeljošaj, biće i nas koji nećemo ćutati.
