Postoji jedna granica koju nijedan političar, ma koliko bio uvjeren u sopstvenu političku snagu, ne bi smio da pređe, a to je granica između insistiranja na poštovanju zakona i uzimanja zakona u svoje ruke.
Nik Đeljošaj je tu granicu, čini nam se, odavno prešao.
Sada je odlučio da on određuje ko zna albanski jezik, kako će se to znanje provjeravati, ko će pred kamere, ko će odgovarati na njegova pitanja i ko će, na osnovu rezultata tog njegovog improvizovanog javnog ispita, podnijeti ostavku.
Pa kada smo već otvorili sezonu javnog ispitivanja diploma, znanja i kompetencija državnih funkcionera možda nije loše da počnemo od onoga ko je takva pravila prvi predložio.
Prema diplomi koju danas objavljujemo, Nik Đeljošaj je upisao Višu pedagošku školu, smjer matematika, akademske 1999/2000. godine, a ispite predviđene dvogodišnjim planom i programom završio je 27. novembra 2006. godine. U dokumentu se navodi i prosječna ocjena 6,54, kao i stečena kvalifikacija nastavnika matematike.
Njegova zvanična biografija na sajtu Vlade Crne Gore takođe navodi Pedagoški fakultet Univerziteta u Prištini – Višu pedagošku školu, smjer Matematika.
I da odmah budemo potpuno jasni, zaista ne smatramo da bilo čiji prosjek ocjena, trajanje studiranja ili naziv fakulteta sami po sebi nekoga diskvalifikuju za javnu funkciju.
Ali upravo zato postavljamo pitanje kako i otkud onda pravo Niku Đeljošaju da sebe proglasi komisijom za procjenu tuđeg znanja?
Čovjek čije formalno obrazovanje nije iz oblasti ekonomije danas je ministar ekonomskog razvoja i potpredsjednik Vlade za ekonomsku politiku. Niko zbog toga nije predložio da ga dovedemo pred kamere, postavimo mu pitanja iz makroekonomije, fiskalne politike i konkurentnosti i kažemo da ako ne odgovorite na određenom nivou ostavka.
Nigdje ne piše da kandidat mora polagati javni ispit pred Nikom Đeljošajem.
Nigdje ne piše ni da potpredsjednik Vlade može poništavati rezultate konkursne komisije političkim ultimatumima.
Gospođa Snežana Živanović osvojila je 39 od mogućih 40 bodova. U istoj školi radi od 2008. godine. Dakle, nije „dovedena u Ulcinj“, kako je prvobitno predstavljeno javnosti, već je skoro dvije decenije članica tog kolektiva.
Ministarka prosvjete, nauke i inovacija ima obavezu da štiti zakonitost postupka. Ima obavezu da zaštiti i pravo albanske zajednice na svoj jezik, obrazovanje i punu ravnopravnost. Ali ima jednaku obavezu da zaštiti svakog kandidata od političkog pritiska, bez obzira na njegovo ime, prezime ili nacionalnu pripadnost.
Ulcinj nije ničija politička svojina, a znanje se ne mjeri nacionalnošću.
Gospodine Đeljošaj, ako ćemo već jedni drugima javno pregledati diplome, brojati godine studiranja, čitati prosjeke i organizovati televizijska ispitivanja stručnosti onda budite spremni da ista pravila prvo primijenimo na sve nosioce javnih funkcija.
