Ne pripada meni, ali ni mnogima od vas, da određujemo kako će Srbija da živi, kako će da glasa, bira i izabere, poručio je Goran Danilović, predsjednik Ujedinjene Crne Gore.
„Mi bismo, po navici, prvo da uredimo bratsku kuću po svom ukusu, a da se brat ne miješa u našu. To jednosmjerno bratstvovanje zapravo je tortura licemjerja“, saopštio je Danilović.
Dakle, kako je dodao, današnja Srbija i njen put u budućnost pripadaju njenim građanima i njihovim izborima.
„Ipak, postoji nešto što ne pripada samo Srbiji: prošlost Srba i srpstvo ne mogu se prilagođavati sadašnjim namjerama i jednoj generaciji Srba ili građana Srbije. Razumijem politiku i političke detalje. Jasno mi je da se ljudi, u teškim vremenima, osjećaju sigurnije ako pripadaju nekome i nečemu velikom, ali su misleći ljudi pozvani da ‘samuju’, da sagledavaju svoj strah i strah drugoga. Strah da budemo dio bilo koje manjine i želja da se utopimo u masu i talase većine tjeraju nas na samoponištavanje — kako juče, tako i danas“, smatra lider UCG.
Kako je dodao, „u politici se pita većina, ali kasnije procesima i državom ne upravlja većina, nego se upravlja u njeno ime — u toj istini srpski narod se najteže snalazi i najprije izgubi“.
„Srbima ne treba međusobni progon. Naprotiv, porazan je za jedan istorijski narod. Pomirljivi ljudi u naglim vremenima izgledaju kukavički i uplašeno, ali su, zapravo, uplašeni oni drugi, oni što kidišu na bližnjega svoga vjerujući da je osveta legitimna i nužna“, naglasio je Danilović, nastavljajući:
„Sveti Petar Cetinjski je znao da je to kobna laž i posvetio svoj život mirenju. Mnogo prije njega Sveti Sava je mirio i carstva i braću znajući da bi jednom prosuta zla krv zapečatila sudbinu jednog naroda. Takvi smo kakvi smo, slabi od rođenja, od Kaina i Avelja pa do danas raspeti između života i smrti, neutješni zbog ovozemaljske prolaznosti, a u njoj je spas“, naveo je Danilović.
Prema njegovim riječima, „politika daje privid moći, pa kada gonimo, vjerujemo da smo pravednici, a kada smo gonjeni, to je nepodnošljiva nepravda“.
„Srbi su narod velikih pojedinačnih podviga i velikog kolektivnog stradanja u kojima smo ostajali bez najboljih. Bolje nas poznaju stranci nego mi sebe same. Oni o nama znaju sve, a mi malo ili nimalo. I nisu nas mučili i čerečili samo tuđini — najgrđe smo se gonili međusobno. Da su ostajali živi oni koji su stradali od bratske ruke, danas bi nas bilo milionima više. Bilo je i biće toga među svim narodima, ali mi bismo morali krenuti od sebe i svog stradanja“, istakao je prvi čovjek Ujedinjene.
Kako je dodao, „sve što je manje od bespogovornog svrstavanja na jednu stranu kojeg god međusobnog političkog obračuna za većinu Srba je izdaja“.
„Ništa, međutim, nije devalviralo koliko izdajništvo, a sve je teže dokazati patriotizam. Andrić je bio fasciniran ljudskim strahom. Za njega strah nije spoljna okolnost, već nešto što nosimo u sebi — „pauk koji čeka svoj trenutak“. Dakle, dat nam je ovaj život i treba ga živjeti bez obzira na lične i kolektivne obrte. Ko se god lati politike, morao bi znati da je ‘ostati čovjek’ prva i krajnja maksima življenja. Rijetki su uspjeli, ali nerijetki se ne pamte“, kazao je Danilović.
Naglasio je da će „srpski narod će oprostiti pogrom i progon, metak i nož, ali nikada neće oprostiti poniženje“.
„Nemojmo, braćo draga, jedni druge jahati i obećavati jahanje, nemojmo vjerovati u ludost osvete. Istorija nas uči da su svi koji su jahali braću bili pojahani. Zauzdajmo sebe, pa ćemo zauzdati i onog unutrašnjeg pauka. Toliko je bilo u životu stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živeti“, zaključio je Danilović.
