Ako ste se ikada zapitali kako izgleda diplomatija u kojoj je sopstvena zemlja tek usputna stanica na ruti između Brisela, Vašingtona, Ankare i regionalnih centara, ne tražite dalje. Ministar vanjskih poslova Crne Gore, Ervin Ibrahimović, podigao je pojam „neutralnosti prema sopstvenim interesima“ na nivo čiste umjetnosti. Njegov mandat nudi revolucionaran odgovor na vjekovno pitanje: koliko Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) jedne države uopšte mora biti – domaće?
Dok obični smrtnici koriste roming da se jave porodici, crnogorski šef diplomatije ga koristi da provjeri koje su najnovije smjernice koje Crna Gora mora bezpogovorno prepisati. Kada Ibrahimović sjedne u fotelju i otvori diplomatsku mapu, Crna Gora na njoj često djeluje kao mali, prozirni prozorčić kroz koji se savršeno vide horizonti tuđih geopolitičkih strategija.
Dometi njegove diplomatije mjere se isključivo brzinom kojom klima glavom na međunarodnim forumima. Ako Brisel kaže „A“, Ervin kaže „A plus“. Ako regionalni centri sugerišu šta je dobro za stabilnost Balkana, naš ministar hitno pakuje kofere da tamo odnese crnogorski potpis, zaboravljajući da u kofer spakuje i poneki interes građana koji ga plaćaju. Crnogorska spoljna politika pod njegovom palicom postala je poput modernih aplikacija – radi savršeno, ali su joj svi serveri i baze podataka smješteni u inostranstvu.
MVP ili Međunarodno vazduhoplovno preduzeće?
Koliko je zapravo MVP u ovom trenutku „crnogorsko“? Ako pod tim podrazumijevate instituciju koja štiti ekonomske, strateške i suverene interese Crne Gore, odgovor je vjerovatno jednocifren. Ako pod tim podrazumijevate zgradu u kojoj se kuva domaća kafa dok se čekaju faks poruke sa instrukcijama iz stranih ambasada, onda je stoprocentno naše.
Avio-diplomatija: Ministar provodi toliko vremena u vazduhu zastupajući globalne agende da se sumnja da ima veći staž u avionima nego u samom kabinetu.
Potpisujem sve, pitam poslije: Glavni domet je apsolutna poslušnost – Crna Gora prva usvaja svaku deklaraciju, čak i prije nego što je predlagači do kraja formulišu.
Zastupanje komšija: Kad god treba odbraniti stavove nekog regionalnog igrača ili velikog investitora, naš MVP skače u odbranu sa žarom koji nikada nije pokazao kada je trebalo zaštititi domaće privrednike ili interese na granicama.
Naš ministar, tuđa briga (i radost)
Kada strani zvaničnici pišu izvještaje o saradnji sa crnogorskim MVP-om, ocjene su uvijek čista desetka. I kako ne bi bile? Dobili su partnera koji ne postavlja uslove, ne traži ništa za uzvrat i klimanjem glave garantuje stabilnost – ali stabilnost tuđih ekonomija i političkih rejtinga. Ibrahimović je uspio da redefiniše pojam suvereniteta: suvereni smo da izaberemo čije ćemo interese ove nedjelje staviti ispred sopstvenih.
Na kraju, ostaje nam samo da predložimo inovaciju u sistematizaciji radnih mjesta u MVP-u. Umjesto sektora za bilateralu i multilateralu, lakše je uvesti Sektor za tuđe želje i Službu za brze odgovore stranim ambasadama. Crna Gora će tako i zvanično postati prva zemlja na svijetu čija diplomatija nema problem sa unutrašnjim pritiscima – jer se unutrašnjim pitanjima jednostavno niko i ne bavi.
