Slobodna Crna Gora najoštrije osuđuje sramni čin ministra vanjskih poslova Ervina Ibrahimovića, koji je zbog čiste mržnje prema srpskom narodu i istorijskoj trobojci donio odluku da izmjesti Ljetnju školu „Gavro Vuković“ iz Berana. Ibrahimoviću je proradila ostrašćenost samo zato što je na terasi škole vidio istorijsku utemeljenu zastavu – trobojku pod kojom je ova država rođena, živjela i stekla međunarodno priznanje.
Ovaj skandal je do kraja ogolio surovu istinu koju mnogi pokušavaju da sakriju pod tepih foteljaških dogovora. Dok su se naši đedovi vjekovima borili, krvarili i ginuli za slobodu Crne Gore, stvarajući njenu državnost i institucije upravo pod tom trobojkom, đedovi Ervina Ibrahimovića su se borili protiv Crne Gore. Upravo u toj istorijskoj činjenici leži korjen ove patološke mržnje prema tradicionalnim simbolima ove zemlje. Oni koji su istorijski bili na suprotnoj strani od crnogorske slobode danas bi da kroje kapu ponosnom srpskom narodu u Crnoj Gori i da brišu prošlost kojoj nikada nisu ni pripadali, pokušavajući da lične komplekse liječe preko leđa srpskog naroda.
Posebno je beskrupulozno što Ibrahimović pokušava da ponizi Berane upravo preko imena vojvode Gavra Vukovića, utemeljivača crnogorske diplomatije. Gavro Vuković je bio ponosni Srbin iz Vasojevića koji je služio onoj pravoj – njegoševskoj Crnoj Gori, državi koja je slavila trobojku, a ne ovoj današnjoj iskrivljenoj Ibrahimovićevoj verziji koja od te zastave bježi u panici. Takođe, zaboravio je ministar vanjski i da Berane nije grad koji će kleknuti pred hirovima jednog prolaznog činovnika, niti će se Vasojevići ikada stidjeti zastave koja je simbol njihove časti, ponosa i nepokora kroz vjekove.
Upravo zbog toga ću sjutra u kancelarijama stranke u Beranama dijeliti trobojke svim zainteresovanim građanima i još jednom nedvosmisleno pokazati da se srpski narod ne boji, da ponosno čuva svoj identitet i da tradicionalnu Crnu Goru niko ne može ugasiti niti pokoriti. Trobojka, srpski narod i ponosni Vasojevići će nadživjeti i Ibrahimovića i njegovu fotelju, baš kao što su nadživjeli i mnogo veće okupatore kroz vjekove, a Ervinu ostaje vječna bruka što se stidi i bježi od zastave zemlje koja ga hrani i koju navodno predstavlja.
