Crna Gora se nalazi na pragu korjenite reforme sistema socijalne i invalidske zaštite, ali i potencijalnog kršenja Ustavom zagarantovanih prava. Skupština Crne Gore će 26. juna raspravljati o izmjenama Zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta, kojima se početak primjene ovog akta odlaže za 1. decembar ove godine. Dok izvršna vlast odlaganje pravda institucionalnom nespremnošću i kašnjenjem u osnivanju novog Zavoda, u javnosti se otvara daleko ozbiljnije pitanje – da li je obavezno ponovno vještačenje onih koji već imaju pravosnažna rješenja ustavno i šta to donosi osobama sa invaliditetom (OSI)?
Kraj šetanja od komisije do komisije
Novi zakon je osmišljen sa humanom namjerom da ukine dosadašnjih pet resornih komisija i spoji ih u jedinstveni Zavod za jedinstveno vještačenje invaliditeta. Umjesto preživljavanja administrativnog maratona – gdje su korisnici morali odvojeno ići pred komisije za penziju, socijalna davanja ili obrazovanje – država uvodi jedno rješenje koje će važiti u svim sektorima.
Ključna prednost reforme je prelazak sa isključivo medicinskog modela procjene, koji je gledao samo dijagnozu, na model zasnovan na ljudskim pravima.
Novi sistem obećava da će mjeriti oštećenje organizma, ali i društvene barijere sa kojima se pojedinac suočava, kao i stepen podrške (asistencija, pomagala) koji mu je potreban za ravnopravan život. Uz to, Crna Gora bi prvi put trebalo da dobije jedinstveni Nacionalni registar OSI, što bi konačno donijelo jasnu statistiku.
Nespremna administracija i prijetnja pravnog vakuuma
Međutim, put od teorije do prakse pokazao je sistemske slabosti. Država drastično kasni sa usvajanjem ključne Uredbe o metodologiji i formiranjem Upravnog odbora Zavoda, zbog čega je hitno odlaganje primjene sa jula na decembar postalo neizbježno.
Udruženja i stručna javnost upozoravaju na opasnost od institucionalnog zastoja. Ako se do decembra ne riješe stari zahtjevi i precizno ne definišu prelazne odredbe, prijeti pravni vakuum u kojem bi stotine građana mogle ostati na čekanju za ostvarivanje osnovnih socijalnih prava.
Ustavni apsurd: Udaranje na stečena prava
Najveću buru i opravdan strah izaziva odredba po kojoj se proces jedinstvenog vještačenja mora primijeniti i na lica koja već imaju utvrđen invaliditet po starim propisima. Pravni eksperti i aktivisti za prava OSI upozoravaju da je ovakav retroaktivni mehanizam duboko problematičan sa stanovišta Ustava Crne Gore.
Ustav eksplicitno zabranjuje povratno dejstvo zakona ako ono ukida ili smanjuje obim već stečenih prava građana. Primoravanje osoba sa trajnim, nepromjenjivim oštećenjima da ponovo dokazuju svoj status ruši princip pravne sigurnosti. S druge strane, predstavnici države brane ovaj potez tezom da je opšte prevođenje korisnika u novu bazu neophodno kako bi se precizno definisao stepen podrške, tvrdeći da cilj nije zakidanje, već modernizacija sistema.
Šta rizikuju osobe sa invaliditetom?
Ukoliko zakon prođe bez amandmana koji bi zaštitili već vještačena lica, posljedice po OSI zajednicu mogu biti dramatične:
- Gubitak statusa i davanja: Zbog promjene metodologije i fokusa na „društvene barijere“, postoji realan rizik da nova komisija osobama sa specifičnim hroničnim stanjima smanji procenat invaliditeta ili im potpuno ukine status. To direktno povlači gubitak lične invalidnine, tuđe njege i pomoći, kao i povlastica pri zapošljavanju.
- Retraumatizacija korisnika: Primoravanje osoba sa amputacijama, slijepih ili teških onkoloških pacijenata koji imaju doživotna rješenja da ponovo izlaze pred državne ljekare, predstavlja psihološko maltretiranje i šalje poruku nepovjerenja.
Predstojeća skupštinska rasprava 26. juna biće istorijski test za poslanike. Oni će morati da odluče da li će izmjene zakona iskoristiti samo kao tehnički manevar za kupovinu vremena nespremnoj Vladi, ili će amandmanima odlučno stati u odbranu ustavnih prava i zaštititi najranjivije građane od administrativnog progona.
