Oprečna mišljenja unutar vladajuće većine neće ugroziti njen opstanak, pa, umjesto „političkih želja o raspadu“ svi politički subjekti trebalo bi da se pozabave pitanjima koja najviše brinu građane – plate, penzije, bezbjednost i pravda, poručio je u razgovoru za „Dan“ Boris Bogdanović, generalni sekretar i poslanik Demokratske Crne Gore.
On smatra da je pravosuđe najveća rupa u sistemu, te da je jedna od glavnih političkih i društvenih opomena to što je narušeno povjerenje građana i u treću granu vlasti i institucije uopšte.
Aktuelna Vlada više puta se našla u situaciji da se određenim tememam pristupa drugačije, bilo je tumačenja da povremena neusaglašenost u djelovanju i stavovima vodi ka njenom neminovnom padu, ali Bogdanović tvrdi da od toga nema ništa.
– U demokratskim društvima jednoumlje nije znak snage, nego slabosti. Snaga je kada imate različite političke subjekte i različite pristupe, a ipak zajednički cilj: stabilnost države, funkcionisanje institucija i zaštitu javnog interesa. Povremena oprečna mišljenja nijesu problem. Problem bi bio da nema dijaloga. A dijaloga ima. Dogovora ima. Većine ima. I rezultata ima. Posebno je važno reći da isti oni koji su mjesecima najavljivali raspad Vlade i pucanje parlamentarne većine danas gledaju kako ta većina traje, odlučuje i isporučuje. Činjenice su jače od njihovih želja. Ova većina je konstituisana da iznese mandat, da čuva stabilnost i da vodi Crnu Goru naprijed. I zato će svi morati da se naviknu na činjenicu da ova Vlada traje, a da su izbori tek 2027. godine. Umjesto svakodnevnih političkih želja o „raspadu“, bilo bi korisnije da svi zajedno govorimo o onome što građane zaista zanima: plate, penzije, bezbjednost, pravda, investicije i evropski put Crne Gore – kazao je Bogdanović za „Dan“.
Na putu do pravde i na putu ka Evropskoj uniji, Crna Gora mora da stane na put kriminalu i korupciji, ali i manjkavostima pravosudnog sistema. Na neophodnost nezavisnog sudstva ukazuju sve političke strukture, ali su njihove reakcije na pojedine sudske odluke različite. Uzrok takvim reakcijama Bogdanović vidi u neprincipijelnosti sudstva.
– Pravosuđe je danas, nažalost, najveća rupa u sistemu i to govorim potpuno odgovorno. Ako me pitate koliko je nezavisno, ja ću vam reći: nezavisnost bez odgovornosti ne vrijedi ništa. Građani ne žive od fraze „nezavisno pravosuđe“. Građani žive od pravde, a pravde nema tamo gdje su odluke neprincipijelne, nelogične, a u pojedinim slučajevima i potpuno van zdravog razuma. Problem je što je povjerenje u treću granu vlasti teško narušeno upravo zbog niza odluka koje su građanima neobjašnjive – ističe Bogdanović.
Kao jedan od primjera navodi slučaj Vuka Lalatovića.
– Čovjek je sam došao u Upravu policije. Priznao, pred sudom i policijom rekao da je ispalio 14 metaka u leđa Ranku Vuletiću. Materijalni dokazi potvrdili njegovo priznanje. I šta se desilo? Nije donijeta presuda u zakonskom roku. Sud ga pušta. Deset dana kasnije – dvostruko ubistvo. Ako to nije alarm za uzbunu cijelog sistema, onda ne znam šta jeste – naglašava Bogdanović.
Prema njegovim riječima, u više od 100 slučajeva policija je obavještavala sud da lica kojima su izrečene mjere zabrane te mjere krše, ali nije bilo adekvatne reakcije suda.
– Policija je prije nekoliko dana obavijestila sud da su Nemanja Zurovac i Aleksandar Đurđevac, koji su, prema tvrdnjama nadležnih, članovi kriminalnih organizacija, uhvaćeni u Kotoru u kršenju mjera, a sudija Višeg suda tražila je da se oni puste bez daljeg zadržavanja. I onda se neko pita zašto javnost reaguje! Zato što ljudi vide raskorak između onoga što policija otkrije i onoga što sud dozvoli. Brojke su jednako porazne kao i pojedinačni slučajevi. Ažurnost odjeljenja Višeg suda koje sudi za najteža krivična djela pada sa 88 odsto na 86 odsto. U trenutku kada bi svaki predmet organizovanog kriminala morao imati konkretan epilog, mi imamo pad efikasnosti – ukazuje Bogdanović.
Po njegovim riječima, odluka da se iz pritvora pusti Aco Mijajlović uz kauciju od 1,1 milion eura, „što on zaradi za desetak dana“, dodatno je srozala povjerenje javnosti u treću granu vlasti.
– Poštujemo nezavisnost pravosuđa, ali nezavisnost ne znači nedodirljivost. Ne znači da niko ne smije da pita zašto predmeti stoje godinama i da niko ne smije da pita zašto se mjere ne poštuju, zašto se upozorenja policije ignorišu i zašto javnost sve češće ostaje bez odgovora. Zato je borba za nezavisno pravosuđe važna. Ali je još važnija borba za odgovorno, hrabro i efikasno pravosuđe sa čistim sudijama, koje bez vetinga nemamo. Jer bez toga nema pravde. A bez pravde, nema ni države – naglašava Bogdanović.
On je saglasan da povjerenje u institucije nije narušeno samo kada je riječ o pravosuđu, a rješenje za to vidi u vetingu.
– Tačno je da je povjerenje građana u institucije i dalje nisko, i to je jedna od najvećih političkih i društvenih opomena danas. Ali, tu treba reći cijelu istinu. Nije slika svuda ista. Tamo gdje građani vide konkretan rad, rezultate i stvarnu borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, povjerenje raste. Građani više ne vjeruju obećanjima, vjeruju samo dokazima. I zato zatečeno stanje moramo mijenjati iz korijena. Navike bivšeg sistema moraju se iskorijeniti. Veting mora zaživjeti u svim institucijama. Ne može država da se čisti samo u jednom hodniku, a da u drugom ostane isti kadar, iste veze i isti obrasci ponašanja. Pravosuđe mora postati brže, jasnije i dosljednije. Najviše nepovjerenja rađa osjećaj nekažnjivosti. Građani mogu da razumiju i teške procese i složene predmete, ali ne mogu da razumiju ćutanje, razvlačenje i dvostruke aršine – kazao je Bogdanović.
Podjele više nisu jedni politički kapital
Poslanik Demokrata ističe da je Crna Gora danas stabilnija nego što je bila prije nekoliko godina, a identitetske teme, iako još uvijek prisutne, više nisu jedini politički kapital.
– To je činjenica koju vidi svaki dobronamjeran građanin. Da li smo idealno uređena država? Nijesmo. Da li smo završili posao? Nijesmo. Ali smo dalje od vremena kada su kriminal, korupcija i identitetske podjele bili glavna metoda vladanja. Više nije moguće sakriti kriminal iza zastave, nacije, vjere i jezika, onako kako se to radilo godinama. To je ključna razlika. Kriminalizacija društva išla je uporedo sa podjelama, a identitetske teme su bile politička dimna zavjesa za korupciju. Danas se te teme i dalje forsiraju, to treba otvoreno reći, ali ne u onoj mjeri, zato što građani sve više traže konkretne odgovore na konkretna pitanja: plate, pravdu, bezbjednost, rad institucija, evropski put. Podjele nijesu nestale, ali više nijesu jedina politička valuta – zaključio je Bogdanović.
