Reagovanje porodice Dabetić:
Obraćamo vam se ne samo u ime preminulog Nikole Dabetića (36), već i u ime svih budućih pacijenata, sa nadom da se ovakva tragedija nikada više nikome ne ponovi. U ovom slučaju ne radi se samo o tome da su tegobe proglašene „psihosomatskim“, već i o tome da ozbiljno zdravstveno stanje nije prepoznato niti je dijagnostika pravilno protumačena.
Nikola Dabetić je 22.10.2025. godine primljen u KBC Berane zbog bolova u stomaku, gdje je zadržan na liječenju. Tokom boravka u bolnici, neposredno pred otpust, Nikoli je urađena kolonoskopija sa biopsijama, nakon čega su se njegovi simptomi postepeno pogoršavali.
Dana 06.11.2025. godine Nikola se ponovo javlja u KBC Berane u teškom opštem stanju, sa jakim bolovima, tvrdim i otečenim stomakom, konstantnim nagonima za povraćanje, izraženom slabošću, tri dana bez mokrenja (zbog čega mu je postavljen urinarni kateter) i neprestanim znojenjem. Uprkos ovakvom stanju, u medicinskoj dokumentaciji je navedeno da pacijent „odaje utisak lakog bolesnika, mekog stomaka“, dok su tegobe ocijenjene kao „psihosomatske“, uz navod da je sve u redu.
Istog dana urađen je nativni RTG snimak stomaka, ali bez pisanog radiološkog nalaza. Naknadnim čitanjem istog RTG snimka, nakon Nikoline smrti, utvrđeno da je došlo do pucanja crijeva, što predstavlja hitno i po život opasno stanje koje zahtijeva neodložnu hiruršku intervenciju. Uprkos tome, i nakon ovakvog snimka koji je pokazivao alarmantno stanje, porodici je saopšteno da je „sve u redu“, te Nikola nije zadržan niti hitno operisan, već je otpušten kući.
Tom prilikom je navedeno i da stanje u tom trenutku nije bilo u završnoj fazi, što znači da je postojala realna mogućnost da se Nikola spasi da je pravovremeno reagovano.
Prema nalazu obdukcije, Nikola je preminuo sjutradan, 07.11.2025. godine u jutarnjim časovima, od sepse nastale usljed perforacije (pucanja) debelog crijeva.
Porodicu duboko boli nepravda koja je Nikoli učinjena i način na koji je preminuo, za koji vjeruju da je posljedica ozbiljnih propusta i nesavjesnog liječenja, navodeći da su vjerovali jasnim ubjeđenjima ljekara da je sve u redu. Porodica smatra da bi, uz pravovremenu i adekvatnu medicinsku intervenciju, ishod mogao biti drugačiji i poziva nadležne organe da hitno reaguju i utvrde odgovornost, kako se ovakva tragedija nikada više ne bi ponovila.
Ovo nije borba samo za Nikolu.
Ovo je apel da se nikada više nijedan život ne izgubi zato što se bolovi i ozbiljna stanja proglašavaju psihosomatskim i zanemaruju, te da se dijagnostički snimci, uključujući RTG snimke, savjesno i pravovremeno očitavaju, kako nijedna porodica ne bi prošla ono kroz šta mi danas prolazimo.
U prilogu dostavljamo preliminarni nalaz obdukcije.
S poštovanjem,
Porodica Nikole Dabetića
