Evo dokle je došla Crna Gora zbog onih političara koji kleče ispred ambasada, čekaju uputstva i formiraju stavove po nalozima trećih savjetnika. Doživjeli smo da nam predsjednik Hrvatske dijeli lekcije o tome da ne treba da slijepo slušamo i služimo strance, jer ni on ne može da vjeruje da ni vladu svoje zemlje ne smijemo da formiramo dok se ne oglasi neko iz Brisela ili Berlina.
Poručivali smo svakodnevno tokom kampanje – da se pita narod, a ne ambasade. Upozoravali smo, jer je društvena scena postala takva da se dio političara pretvorio u sluge zapadnih ambasada, a NVO, čast izuzecima, u agenturu koja trčkara za grantovima i napada svakoga ko želi da se bori za dostojanstvo ove zemlje.
I pošto su podanici danas najglasniji, nije ni čudo da nam se sprda Zoran Milanović, da nas Hrvatska ući kako se ponašati prema stranim centrima moći. To je i prirodno kad su oni koji vode ovu državu poslednjih decenija pljunuli na tradiciju i prijatelje, pa sad umjesto partnera imaju gazde i nalogodavce. Zbog takvih je dična i slavna Crna Gora danas kolonija u kojoj se voljom gazdi primjenjuju rasističke i nacističke metode – da predstavnici jednog naroda ne mogu biti dio vlade, da tamo ne mogu oni koji su srušili bivsi režim.
A slika je kompletna kada se, uz to, kao faktor za pravljenje takve vlade, pojavi i novac mafije i tajkuna, koji pokušavaju da očuvaju poluge bivšeg režima i nakon pobjede 30. avgusta i one od 11. juna. Vidjećemo ima li takvih, koji su za prljavi mafijaški novac spremni da izdaju narodnu volju i pokušaju da na krilima satelita DPS na vlast vrate Mila Đukanovića.
