Bila je Crna Gora, toga 13. jula 1941, možda i poslednji put, koliko toliko jedinstvena, jer su u istom stroju bili oni koji su se zakleli kralju i oni koji su se zakleli partiji i komunizmu, odlučni u namjeri da zaustave izdaju od 12. jula i slome okupatora, poručio je funkcioner NSD-a Jovan Vučurović.
Prema njegovim riječima, danas je Crna Gora spala na to da joj vlade sastavljaju strane ambasade.
– Danas smo, međutim, kolonija…došli smo do takvog poniženja da nam vlade sastavljaju ambasade i da se veliki dio političke, medijske i NVO scene utrkuje u tome ko će prije da se prikači uz nogavicu tih novih namjesnika. Izgleda da je (pre)ostalo da se oslanjamo na primjere iz prošlosti, koji nam pokazuju da su dostojanstvo, integritet, ponos, ipak kategorije koje žive u Crnoj Gori i da su važnije od služenja, servilnosti i podaništva – poručio je Vučurović.
On je istakao da je zbog mladih ljudi potrebno stalno raskrinkavati falsifikate i neistine montenegrinskih ekstremista, posebno kada su u pitanju važni datumi za Crnu Goru, kakav je, nesumnjivo, 13. jul 1941. godine.
– I ovakvi događaji su važni kako bi se pravile paralele sa današnjim vremenom i pokušale izvući pouke, koje, inače, nikako da se izvuku. Zato je važno znati osnovno – da se ustanici tada nisu borili za nezavisnu Crnu Goru, kako danas umiju ,,izvaliti” neki likovi, nego za zajedničku državu – Jugoslaviju, neko za njeno komunističko, neko za monarhističko ustrojstvo. I zajednički su podigli ustanak, komunisti i monarhisti, naši preci, upravo protiv tadašnjih montenegrina, fašističkih i ustaških slugu, koji su Crnu Goru htjeli da vide kao Musolinijev protektorat i urediti je po uzoru na monstruoznu NDH. Decenijama kasnije, imamo na sceni istu politiku, koju smo, srećom, porazili 30. avgusta, ali se zbog kukavičluka i neodlučnosti dijela tridesetoavgustovskih pobjednika ta ideologija ponovo javlja, umjesto da je potpuno poražena i marginalizovana i da se krenulo u izmjene onoga što simbolizuje tu vladavinu – naveo je Vučurović i dodao da su se ustanici toga 13. jula, okupatoru suprotstavili pod trobojkom, a nikako pod ovom, aktuelnom, trenutnom, zastavom Crne Gore.
– Tako se danas mogu vidjeti tragikomične scene, na primjer, kako se spomenik Ljubu Čupiću u Nikšiću kiti raznim zastavama, čak i zelenim, osim onom pod kojom se i sam borio. I zato uvijek treba da se sjetimo i herojstva princa Mihaila Petrovića-Njegoša, unuka kralja Nikole, nepokolebljivog Srbina i Crnogorca, koji je odbio ponudu Italije da sjedne na presto tvorevine koju su uspostavili fašisti. Princ Mihailo će zbog svoje hrabrosti ,,zaraditi“ zatvor i patnju, ali i ostati upisan u svijetle primjere otpora okupatoru. Na ponudu italijanskih i montenegrinskih fašista, da preuzme presto tvorevine koja se stvarala po uzoru na zločinačku NDH, rekao je sledeće: ,,Bio sam oduvijek ubijeđeni i oduševljeni pristalica punog jugoslovenskog jedinstva. Pored toga, već odavno bio sam položio zakletvu na vjernost svom bratu od tetke, pokojnom kralju Aleksandru i tu zakletvu posle njegove smrti obnovio pod namjesnikom, knezom Pavlom. A nedavno sam, kao što mi je bila i dužnost, telegramom čestitao svome bratancu Kralju Petru preuzimanje Kraljevske vlasti. Ni za šta na svijetu ne bih odstupio od svoje čvrste riješenosti da ostanem na punoj liniji vjernosti svojoj otadžbini, Jugoslaviji! (,,Iz mojih memoara“, Princ Mihailo Petrović – Njegoš). Ovaj svijetli, srpski, crnogorski, petrovićki primjer otpora i patriotizma je jedna od tih luča koja nas vodi kroz mnoge tmine kojima smo izloženi…To je taj duh 13. jula i duh Crne Gore koji će uvijek poraziti izdajnički duh Montenegra i 12. jula 1941. Nažalost, taj duh je i dalje involviran u Crnoj Gori, i to direktno u neke njene simbole, odakle nam se ruga zločinac Sekula Drljević – istakao je Vučurović.
I, ako Crna Gora hoće da dostojno slavi 13. jul i iskreno, a ne deklarativno i folirantski, da bude antifašistička, mora pod hitno da se otarasi svega što ima veze sa Drljevićevskim izdajničkim ,,tekovinama” , jasan je Vučuović.
– Dug prema našim precima je da oslobodimo Crnu Goru od tih naslaga i da je vratimo njenoj duhovnoj, istorijskoj i tradicionalnoj misiji i vertikali iz koje su proisticali Vučji Do, Martinići, Fundina, Krusi, Grahovac, Skadar, Mojkovac, bokeljski i hercegovački ustanci – i 13. jul. Da povratimo dostojanstvo, da se o Crnoj Gori odlučuje u Crnoj Gori, da se pita narod, a ne ambasade…jer narod će uvijek znati da odgovori, i namjesnicima i slugama. Neka je vječna slava našim precima koji su 13. jula 1941. zadivili Evropu, onu Evropu čiji je dobar dio, bez opaljenog metka, predao svoju slobodu nacistima – zaključio je on.
