Gotovo svakodnevno se na crnogorskim putevima nađu vozači u alkoholisanom stanju, a policija ih nerijetko zaustavi sa preko tri promila, u fazi prepitosti, kada je neophodna brza medicinska reakcija. Psihijatrica podgoričkog Centra za mentalno zdravlje, specijalista doktor medicine Anđa Bulajić Vuković, za Portal RTCG ističe da je stanje svijesti u tim situacijama ozbiljno narušeno, motorika siromašna, te da je nakon oporavka karakteristična potpuna amnezija za period pijanstva.
Doktorka Bulajić Vuković kaže da prelazak alkohola u krv počinje još u usnoj duplji i da na sluzokoži usta ostaje 10-15 minuta nakon pijenja, što pri utvrđivanju opijenosti „duvanjem“ u alkometar može dati lažan rezultat.
Za Portal RTCG pojašnjava alkoholisano stanje u nekoliko faza – od pripitosti do prepitosti:
- U početnoj fazi (alkoholemija od 0,5 gram promila) diskretne su promjene u ponašanju i reakcijama. Motorna koordinacija je lako izmijenjena i nešto teže se izvode fini pokreti, uz relativno male greške.
- Faza pripitog stanja (0,5-1,0 gram promila) promjene u ponašanju su uočljive, kao i izmjena motorike. Česte su emocionalne reakcije, razdražljivost. Smanjuje se kritičnost, često se precjenjuju sopstvene moći. Narušena je fina koordinacija pokreta, kasni se u reakcijama i česte su greške. Mijenja se funkcija čula vida i sluha, što sa motornim izmjenama umanjuje sposobnost za bezbjedno upravljanje motornim vozilom.
- Faza lakog pijanstva (1,0-1,5 gram promila) potenciraju se izmjene iz prethodne faze. Teškoće su u govoru- ‘’zadebljao jezik’’. Smanjuje se strah, precjenjuju sopstvene mogućnosti, što potencira neadekvatnost u ponašanju. Postoji sklonost brzom zadovoljenju potreba i želja, nametljivost, agresivnost…
- Faza srednjeg pijanstva (1,5-2gram-promila), svijest je već narušena sa izmjenama u prostornoj i vremenskoj orjentaciji. Nekritičnost raste jer su narušeni intelektualni procesi i kontrolne funkcije. Ponašanje je neprimjereno i neadekvatno. Hod je nesiguran i teturav, pokreti nekoordinisani. Postoji nemogućnost obavljanja složenih radnji. Govor je teško razumljiv, iskazani sadrzaji nepovezani. Ponašanje može da odudara od osobina ličnosi, uz neprimjerene komentare, šale, opaske.
- U fazi teškog pijanstva (od 2,0 do 3, 0 gram promila) postoji paralitično dejstvo alkohola. Poremećaji svijesti su ozbiljniji. Izražena je dezorjentacija u vremenu, prostoru i prema drugim osobama. Svijest nije pravolinijski poremećena, već se koleba, na šta utiču stimulusi iz okoline, posebno afekti. Mišljenje i intelektualne operacije su grubo narušene, što se odnosi na shvatanje, rasuđivanje, kritičnost. Pažnja je slaba. Dešava se djelimična ili potpuna amnezija za događaje iz tog perioda- nesjećanje po tipu „prekida filma“. Izrazita je psihomotorna usporenost, govor spor, otežan i teško razumljiv. Misli su nepovezane. Hod je teturav uz često posrtanje, padove. Vid je poremećen, često vide duplo, što potencira inače narušenu motoričku sposobnost. Osoba je nesposobna i za relativno jednostavne radnje i pokrete. Ova faza se odlikuje i usporenjem srčane radnje, padom krvnog pritiska, hladnog preznojavanja, mučnine, povraćanja. Sve to ukazuje na trovanje alkoholom.
- Faza prepitosti (3,0-4,0 gram promila) izraženo je trovanje alkoholom, kada je neophodna brza terapijska intervencija. U ovoj fazi svijest je ozbiljno narušena, dolazi i do komatoznog stanja. Disanje je površno i ubrzano, srčana radnja nepravilna. Motorika je siromašna kao i cjelokupno psihičko stanje… Nakon oporavka postoji najčešće potpuna amnezija za ovaj period.
Utiču i vrućina, vrsta pića, umor…
Doktorka Bulajić Vuković ističe da se veća količina alkohola resorbuje u želucu, a najveća u tankom crijevu. Pitanja vezana za brzinu resorpcije alkohola i postizanja najveće koncentracije u krvi, dodaje, imaju poseban značaj u sudskoj praksi i čest su predmet vještačenja.
Naglašava da brzina resorpcije alkohola zavisi od velikog broja unutrašnjih i spoljašnjih faktora. Uticaj ima i vrsta pića koje se konzumira.
„Nedovoljno prečišćena i vještački stvorena alkoholna pića su toksičnija. Brže se resorbuju koncentrovana (jača) pića, kao i ona koja su topla i gazirana. Resorpcija je brza ukoliko se ista količina pića popije u kraćem roku. Bitni su čak i uslovi iz spoljašnje sredine kao sto je spoljna tempratura i sl, ljeti je manja tolerancija na alkohol“, navodi psihijatrica za Portal RTCG.
Takođe, psihofizičko stanje može biti presudno.
„Bitno je opšte stanje organizma kao što je iscrpljenost, zamor, dugotrajne bolesti, rekonvalescencija-oporavak od raznih stanja – jetre, bubrega, srca, ranija oboljenja mozga… Sve to smanjuje otpornost prema toksičnom dejstvu alkohola.“
Sagovornica Javnog servisa ističe da su djeca, stare osobe i žene osjetljivije.
„Žene su osjetljivije, naročito u generativnim fazama – menstruacija, klimaks, trudnoća. Posebno su osjetjive psihički nestabilne osobe, poremećaji ličnosti. Neizostavno je i trenutno psihičko stanje osobe – prijatno raspoloženje može umanjiti stepen opijenosti, dok potištenost, bezvoljnost, razočarenje mogu potencirati resorpciju“, dodaje ona.
Najvažniji faktor od kog zavisi tolerancija na alkohol je individualna naviknutost tj. alkoholičarski staž. Prisustvo hrane, dodaje doktorka, usporava resorpciju.
„U prosječnim uslovima faza resorpcije je od 30 do 60 minuta, kada se postiže najveća koncentracija alkohola u krvi. Nivo alkohola u krvi se obično održava oko dva časa-takozvana faza platoa. Nakon toga slijedi faza eliminacije, izlučivanja. Blokiranjem viših moždanih struktura, alkohol omogućava oslobađanje onih oblika ponašanja koji imaju nagonsku i afektivnu pozadinu. Slabi kontrola viših centara nad nižim, pa je ponašanje manje koordinisano, neadekvatno i često groteskno“, kaže dr Bulajić Vuković.
Fenomen patološkog napitog stanja
Patološko napito stanje rezultat je bolesne reakcije mozga na alkohol, što je jedna vrsta netolerancije. Doktorka Bulajić Vuković ističe da u tom slučaju nastaje veoma burna klinička simptomatologija i izmjene ponašanja osobe.
„Taj fenomen nastaje pri pijenju veoma malih količina alkohola. Nastanku pogoduju stanja iscrpljenosti, bolesti, predisponiranosti. Ovo stanje karakteriše doživljavanje zastrašujućih iluzija i halucinacija, usljed čega se javlja osjećaj straha i egzistencijalne ugroženosti. Karakteristična je izražena psihomotorna uznemirenost i agresivnost, uglavnom prema okolini, rjeđe prema sebi“, objašnjava doktorka i ističe da je za to stanje karakteristična potpuna amnezija za zbivanja.
