Policijski inspektor Dalibor Ljekočević, jedan od četvorice optuženih za uličnu prodaju narkotika u Podgorici, izjavio je pred podgoričkim Višim sudom da razumije navode optužnice i negirao djelo za koje se tereti. Iznio je odbranu pred sudom i odgovarao na pitanja tužioca i advokata odbrane.
Osim tridesetogodišnjeg Ljekočevića, sudi se i njegovom bratu Davidu Ljekočeviću (24), Damiru Kuču (20), Stefanu Stefanoviću (24), Turkjanu Šutaju (27) i Nataliji Konatar, koji su uhapšeni u akciji kodnog naziva „Lovka“.
Ljekočević je u odbrani tvrdio da nikada nije Nataliji Konatar prodavao drogu, da to nije činio sa optuženima Stefanovićem i Kučem, niti je sa svojim bratom Davidom, u stanu Turkjana Šutaja, u Zagoriču, držao drogu. Tvrdio je da se prilikom prvog saslušanja u VDT-u nije sjetio da je u grupi ključeva koji su nađeni pretresom njegove porodične kuće bio i ključ od stana u Zagoriču, koji mu je dao lično Šutaj gdje je, prema tvrdnjama tužilaštva, prepakivana droga za prodaju.
Međutim, optužena Natalija Konatar, vlasnica jednog ugostiteljskog objekta u koji je, prema njenim tvrdnjama, dolazio Ljekočević sa svojim kolegama iz policije, priznala je da joj je Dalibor Ljekočević ponudio da od njega kupuje narkotike i da ih dalje stavlja u promet. Navela je pred sudom da trpi brojne prijetnje koje, kako kaže, ne potiču od optuženih, već se radi o telefonskim prijetnjama usko povezanim sa zatvorom.
Nakon što joj je od strane suda predočeno da je na saslušanju kod VDT-a rekla kako joj je Ljekočević slao kupce koji bi dolazili nakon što bi on nju pozvao na neku od društvenih mreža, ona je kazala da to sigurno nije izjavila i da je prilikom prvog saslušanja bila pod presijom i torturom od strane jedne pripadnice policije.
– Nakon što ste mi predočili da sam na saslušanju kod VDT-a rekla da mi je jednom prilikom Dalibor Ljekočević, kada sam bila privedena u policiju zbog droge, prišao i rekao mi da pazim dokle mi ide jezik, to nijesam shvatila kao prijetnju već u smislu da pazim šta ću pričati – rekla je ona.
Dalibor Ljekočević je ispričao da je sa Šutajem bio u drugarskim odnosima i da su se često viđali. Upoznali su se preko posla jer je, kako tvrdi, u to vrijeme kao inspektor policije „dužio“ Konik i on mu je pomagao u poslu, u smislu uručenja poziva nekom licu i slično. Kazao je da vjeruje da su njegovi nadređeni bili upoznati sa tim da mu Šutaj u tom smislu pomaže. Šutaj je, kako je rekao Ljekočević, u tom kraju imao iznajmljen stan i ključ od tog stana dao je njemu.
Prijetili im u zatvoru zbog toga što je objavljeno da su špijuni?
Ljekočević je istakao da su, prema njegovim saznanjima, u UIKS-u bili ugroženi životi Šutaja, Stefanovića i Kuča upravo zbog toga što je u medijima objavljeno da su oni bili njegovi operativni saradnici, odnosno, kako je rekao, njegovi špijuni, zbog čega su imali raznih problema, prebacivani su iz sobe u sobu i slično.
Optuženi Damir Kuč negirao je izvršenje krivičnog djela i kazao da ni na koji način nije učestvovao u prodaji droge i da od optuženih poznaje samo Stefana Stefanovića koji mu je dugogodišnji prijatelj. Slične tvrdnje iznio je i Stefan Stefanović. Šutaj je priznao samo da je kriv za drogu koja je nađena u njegovom stanu.
– Stan smo koristili ja i moj brat David. Dešavalo se da je Šutaj bio u stanu kada bismo ga mi koristili, moguće da jeste, a moguće da nije. Sve sam detaljno o tome naveo u svojoj odbrani pred VDT-om. Razlog korišćenja ovog stana bio je taj što se dešavalo da sa mojim prijateljima i nekim drugaricama, pretežno drugaricama, čija imena ne bih sada želio da iznosim, boravim u tom stanu. Sa Stefanovićem i sa Kučem sarađivao sam preko posla na isti način kao i sa Šutajem. Svi oni su moji operativni saradnici, ali u ovom smislu koji sam pomenuo u smislu uručenja poziva, pronalaska određenih lica i slično – rekao je Ljekočević.
Što se tiče 20.000 eura pronađenih pretresom njegove porodične kuće, Ljekočević je tvrdio da novac potiče od kredita podignutog u CKB banci, a ostatak je pripadao supruzi, dok je dio dobijen kao poklon ćerki za rođendan.
