Istorijska nauka u Crnoj Gori, posebno ona njena grana koja se razvija u saopštenjima NVO sektora, tviter-profilima i prigodnim protestnim govorima, ima osobinu a to je da broj žrtava u njoj raste srazmjerno vremenskoj distanci od događaja. Što je događaj dalji, to su grobnice dublje, a brojevi okrugliji.
Tako smo za 1918. godinu, zahvaljujući istorijskoj metodologiji „čuo sam od kumovog strica“, došli do desetina hiljada pobijenih, iako Crna Gora u tom trenutku nije imala više od 350000 stanovnika, pa je samo priča besmislena. Ali nauka ne smije da smeta narativu.
U tom duhu, logično je postaviti pitanje: šta će biti sa Belvederom 2021?
Tog dana, naime, dogodio se istorijski spektakl bez presedana, država je intervenisala da omogući da se u državi održi vjerski obred, a dio građana je to doživio kao okupaciju, agresiju i – po svemu sudeći – genocid u pokušaju. Suzavac je proglašen hemijskim oružjem, šok-bomba simbolom fašizma, a policijski kordona — ponovnim ulaskom „velikosrpske čizme“.
Niko, doduše, nije poginuo ( Bogu hvala i nikada se ne desilo nikome) . Ali to nikada nije bila prepreka ozbiljnoj interpretaciji.
Danas se kaže da je bilo „brutalno“. Sjutra će biti „krvavo“. Za pedeset godina — „masakr“. A za sto godina, ako istorijska škola bude dosledna sama sebi, na Belvederu će pasti najmanje nekoliko stotina nedužnih, najčešće mladih, najčešće nenaoružanih, i gotovo sigurno — pjesnika.
Tada će neki novi hroničari pisati kako je „režim iz Beograda“ poslao svoje snage da uguše „cetinjsku mladost“. Cetinje će mejbi biti turistička zona sa audio-vodičem „Putem stradanja“.
Ne treba sumnjati da će se tražiti:
Belvederske spomenice
Dan sjećanja
Naučni skupovi sa unaprijed poznatim zaključcima
I obavezna formulacija: „još nedovoljno istražen zločin“
Jer ako je moguće da 1918. godine „izgine“ onoliko koliko nije moglo zašto bi 2021. bila skromnija?
Istorija, kad se prepusti mašti, ne traži činjenice. Traži vrijeme.
A Belveder ga, po svemu sudeći, ima.
I zato pitanje više nije hoće li biti belvederskih spomenica.
Pitanje je samo koliko će ih biti, i da li će se dijeliti posthumno.
