Demokratska Crna Gora, kao jedna od ključnih partija u aktuelnom političkom životu, poput ostalih članica vladajuće koalicije, sve češće je na udaru Demokratske partije socijalista. Optužbe koje iznosi DPS prema liderima Demokrata variraju od etiketiranja do pokušaja da ih povežu sa bezbjednosnim izazovima i tragičnim događajima u zemlji.

U nedavnoj seriji saopštenja, meta je bio i Boris Bogdanović, predsjednik poslaničkog kluba DCG i generalni sekretar partije, koga su označili kao „medijskog stratega“ koji, kako tvrde, „proizvodi gadosti“.

U razgovoru za IN4S, Bogdanović odgovara na ove i druge napade, ističući da je jedina „gadost“ koja izlazi iz njegovog pera – istina, koja je nakon trideset godina konačno dobila svoj glas. U intervjuu govori o tome šta stoji iza sve učestalijih napada DPS-a, zašto je njihov politički humor zapravo dokaz panike, kako gleda na inicijativu o interpelaciji, kao i o pokušajima diskreditacije Demokrata fabrikovanim aferama.

DPS Vas je direktno označio kao „medijskog stratega“ koji, kako tvrde, „proizvodi gadosti“ u javnom prostoru. Kako odgovarate na ove optužbe?

Ne, ja ne proizvodim gadosti. To je specijalnost DPS-a. Oni su je decenijama izvozili kao glavni državni brend, od šverca i pljačke, preko laži i podjela, do fabrike mržnje koju su hranili svakoga dana.
Ja proizvodim samo jedno, istinu. A njih najviše boli što se nakon trideset godina njihovog monopola konačno čuje istina.

Zato neka se ne zavaravaju: gadosti su njihovo autorsko djelo, njihov patent i njihov potpis. Ako im danas smeta što ih podsjećamo na to, neka znaju da je to tek početak.

U saopštenju DPS-a pominju se i „psiholozi i tužilaštvo“ kao institucije koje bi se, navodno, trebale baviti Vama i Vašim stranačkim kolegama. Da li ovo vidite kao politički pritisak i diskreditaciju ili kao jasan znak straha DPS-a od gubitka uticaja?

Kada DPS u svom saopštenju pomene psihologe i tužilaštvo da bi se, navodno, bavili nama, to vam je najbolja dijagnoza njihovog stanja. Zamislite partiju koja je trideset godina koristila državu kao privatnu kasu i kriminalnu firmu, a sada bi psihologe slala na one koji im kvare planove. To je zaista zavidan nivo političkog humora.

Dakle, oni zapravo sami sebi nesvjesno opisuju gdje im je mjesto.

Da li je ovo pritisak? Ne. Da li je ovo diskreditacija? Ne. Ovo je samo jasan znak panike i straha od gubitka uticaja, jer znaju šta slijedi. Jer kada politička organizacija dođe u fazu da poziva psihologe i tužioce i da ih šalje ne svoje protivnike, to je dokaz da su izgubili i razum i monopol. A kada DPS postane sam sebi komedija, onda je i za Crnu Goru došlo vrijeme da konačno postane ozbiljna država.

Optužuju Vas i Demokrate za „propali politički rejting“. Kako tumačite činjenicu da upravo stranka koja je izgubila vlast i koja je u stalnom padu podrške, danas iznosi takve tvrdnje?

Optužiti Demokrate za „propali politički rejting“, a pri tome biti DPS sa nultim koalicionim kapacitetom, to je politička verzija najbolje stand-up komedije. Govorimo o partiji koja je izgubila trideset izbornih procesa zaredom, ili da budemo precizni, svaki izborni proces za koji su tvrdili da će pobijediti. To je kao da vam neko ko niti jednom nakon 2018. godine nije prošao ni kvalifikacije, dijeli savjete kako da osvojite finale Lige šampiona.

Ista ta partija, koja se danas hvali hrabrošću, pristala je da prvi naredni parlamentarni i lokalni izbori budu tek 2027. godine. To vam sve govori o njihovom povjerenju u sopstveni rejting, odložili su izbore na maksimum, i time odložili datum novog sopstvenog kraha.

U saopštenju DPS pokušava da poveže Demokrate i bezbjednosne izazove u državi, pa čak i tragične događaje poput ubistava na Cetinju. Kako gledate na ovakve pokušaje politizacije nesreća i da li je to način da se prikrije odgovornost DPS-a za decenijsko urušavanje sistema bezbjednosti?

<
Kada DPS pokušava da poveže Demokrate sa bezbjednosnim izazovima i čak sa tragedijom na Cetinju, to je uvreda i za istinu i za zdrav razum. Oni koji su urušili bezbjednosni sektor do temelja, oni čiji su najviši funkcioneri kazali da u obračunu kriminalnih klanova ne stradaju pošteni ljudi, oni čiji je sistem za sobom ostavio 719 ubijenih i na desetine slučajno stradalih u kriminalnim obračunima sada bi da drugima drže predavanje o bezbjednosti.

Dakle, njihov bilans je crna hronika. Pod njihovim kišobranom su cvjetali klanovi, njihovi funkcioneri su hapšeni, a njihovi visoki kadrovi završavali na optuženičkim klupama. Oni su jedina partija na Balkanu koja bi mogla da drži sjednicu ne ovog nego onog stvarnog predsjedništva i u ZIKS-u i Specijalnom odjeljenju Višeg suda koji sudi krivična djela organizovanog kriminala, visoke korupcije i ratnih zločina.

Danas, kad institucije konačno počinju da se oslobađaju kandži politike i da rade svoj posao, oni pokušavaju tragedije da pretvore u politički marketing, ne bi li oprali ruke. Ali ruke koje su decenijama držale kišobran nad organizovanim kriminalom, ne mogu se oprati uvredama i nebulozama.

Zato, kada DPS priča o bezbjednosti, to ne izaziva strah, to izaziva smijeh. Jer ako iko nema pravo da izgovori riječ „bezbjednost“, onda su to oni koji su je pokušali sahraniti, a sve da bi oni i njihove porodice živjele kao bubreg u loju.

Oni tvrde da Demokrate „bježe od rasprave o interpelaciji“. Možete li objasniti stav Demokrata o toj inicijativi i o bezbjednosnoj politici uopšte?

Raspravljati o interpelaciji koja ne postoji isto je što i raspravljati o jednorogu, čista bajka. A, o tome koliko bježimo od rasprave sa njima najbolje govori podatak da iz svake debate sa čelnicima bezbjednosnog sektora izađu razvaljeni.

Interpelaciju su, da budemo precizni, pisali van zgrade Skupštine i to ne politički analitičari i političari, nego lica sa optuženičkih klupa. Nažalost, neki političari sveli su se na eksponente tih ljudi. Dakle, čitava priča im se svela na to da kriminalci diktiraju tempo, a pojedini trče da izvršavaju.

Zato je jedini ispravan naziv za tu „interpelaciju“, frka. Frka jer kriminalne strukture gube zaštitu. Frka jer više ne kontrolišu bezbjednosni sektor. Frka jer se prvi put hapse oni koji su se godinama osjećali nedodirljivo. I na kraju, frka jer je njihova moć otišla tamo gdje su im i mnogi funkcioneri otišli, u prošlost i u zatvor.

DPS u istom saopštenju aludira na „zgrade i firme sa milionskim prihodima“ povezane sa funkcionerima Demokrata. Kako komentarišete takve optužbe i imate li namjeru da ih pravno procesuirate kao klevetu?

To je ista ona partija koja je izmislila da sam suprugu, koju nemam, zaposlio u firmi jednog policajca. Ista ona partija koja je izmislila da je Krapović nosio zlatne cipele na jednom prijemu, pa čak montirala i fotografije. Ista ona partija koja je Krapoviću izmislila krivično djelo „napada na ustavno uređenje“ zato što je jedno vozilo jednog lica bilo parkirano na raskrsnici u Budvi.

Dakle, DPS nije izvor informacija, DPS je izvor izmišljotina. Oni proizvode laži kao na pokretnoj traci, jer je to jedino što im je ostalo.

A istina je vrlo jednostavna: svi poslanici i ministri Demokrata zajedno nemaju ni približno onoliko koliko Milo Đukanović potroši za sedam dana svog boravka u Dubaiju. Oni koji su od države napravili privatni bankomat, sada bi nama da crtaju „milione“. To je već tragikomično.

Zato njihovim lažima ne prijeti ni sud ni advokati, prijeti im sopstvena komičnost. Jer kada DPS govori o bogatstvu drugih, to je kao da bankomat optuži nekoga da drži kasicu-prasicu.