Profesor i bivši savjetnik predsjednika Vojo Laković javno je postavio pitanje Vrhovnom državnom tužilaštvu, na čelu sa Miloradom Markovićem, šta su konkretno postigli u vezi slučaja “Crnih trojki”.
Saopštenje Lakovića prenosimo u cjelosti:
“Prema Članu 129 Zakona o državnom tužilaštvu Sl. list CG”, br. 11/2015, 42/2015, 80/2017, 10/2018, 76/2020, 59/2021, 54/2024 i 92/2025), Vi ste kao Vrhovni državni tužilac odgovorni za vršenje poslova državnog tužilaštva i dužan ste da preduzimate mjere i radnje za efikasno i zakonito vršenje poslova državnog tužilaštva.
Prema odredbama člana 129 tog zakona,
Vi ste kao Vrhovni državni tužilac odgovorni za vršenje poslova državnog tužilaštva i dužni ste da preduzimate mjere i radnje za efikasno i zakonito vršenje poslova državnog tužilaštva.
Stoga Vas direktno pitam i tražim direktan i javan odgovor: koje ste tačno mjere preduzeli u vezi visoke korupcije i najtežeg – pravno i etički najporaznijeg kriminalnig djelovanja za svaku državu koja drži do države – kada ta djelovanja potiču izvorno od same države kao organizovanog antidržavnog jezgra i arsenala kriminala?
Taj bestijalan mehanizam “crnih trojki” se odvijao devedesetih, a ogledao u dehumanizaciji covjeka, u prebijanju, u brutalnom mučenju i najtezim vidovima zlostavljanju političkih neistomišljenika i lica iz drzavnog aparata koja su postajale žrtve sopstvene države zato što su odbijale da se pokore i što su se usudile da se suprotstave mafijaškom karakteru koji je zadobila sama država.
Vi ste to sigurno znali, a sada ste i duzni da znate da su ta lica bila najteže prebijana, mučena, da je ubijan bog u njiima i da su progonjena i da su i u sačekusama tučena do besvjesti surovo i krvnički i ostala sa doživotnim trajnim posljedicama?
Konkretno: šta ste preduzeli ili da li preduzimate u vezi slučaja u javnosti prepoznat kao – Crne trojke?
Potreban je meni, crnogorskoj javnosti, ali shvatićete ako već niste i Vama – jasan i direktan odgovor.
Imate pritom i sve potrebne zakonske instrumente i alate – kako u djelu nadzora tako i obaveznih opstih i pojedinačnih uputstava, jer ubijanje boga u ljudima i tortura i mučenja ljudi od dželata iz tajnih operacija države kojoj žrtva pripada nikada ni po konvencijskom pravu ne zastarijeva.
Pristojan sam, suzdržan i ispravan – nužno je da se čuje Vaš savjestan i temeljno zakonit i za našu zajedničku buducnost – odgovor?
Gospodine Markoviću, ja čekam i uzdam se u Vas iskren, dužan, profesionalni i etički odnos – uz vjeru u Vašu i profesionalnu i ličnu odrešitost u hrabrost i poštenje.”
“Motiv napada na Lakovića zaplijena cigareta i citostatika”
Podsjetimo, Laković je tokom zasijedanja Anketnog odbora u julu ove godine saopštio da je bio prva žrtva “Crnih trojki”, a razlog napada na njega 1999. godine, kako je tvrdio, bila je zaplijena cigareta u Baru i citostatika u Herceg Novom.
Laković je te godine bio na funkciji šefa Službe za suzbijanje krijumčarenja i carinske istrage u Saveznoj upravi carina Jugoslavija, zadužen za Crnu Goru.
Tokom svjedočenja na Anketnom odboru, Laković je kazao da se na početku bombardovanja stavio na raspolaganje ratnoj mornarici Jugoslavije.
Kako je dodao, njegovi problemi počinju par dana nakon što su carinske uniforme zamijenili vojnima, te da je zaustavljen u Petrovcu od strane ljudi u crnim uniformama sa ciljem da bude razoružan.
Napad se dogodio u Pljevljima, a prema Lakovićevim tvrdnjama, nakon napada ga je nazvao tadašnji šef Državne bezbijednosti Duško Marković i kazao mu da “prebijanje nema veze sa njim”.
“Iz mojkovačkog doma zdravlja sam premješten u pljevaljsku bolnicu… Kad su me smejstili na intenzivnu, krevet pored mene je odmah ispražnjen, a tu je doveden navodni bolesnik koji je legao pored mene da bi mogao da prati šta radim”, saopštio je tada Laković.
Laković je tada prebačen na liječenje u Beograd, pa u Banju Kanjižu. Savjetovano mu je da se ne vraća u Crnu Goru, te da je premješten u saveznu službu.
Laković je tužio Crnu Goru zbog prebijanja. Slučaj je završen 2007. godine kao neosnovan, a kao glavni dokaz uzeta je službena zabilješka sa pripadnicima Odjeljenja bezbijednosti Mojkovac, sa kojima Laković nikada nije razgovarao.
