„Predškolci su nam zdravi, jer dok su djeca mala i pod nadzorom roditelja i vaspitača, koji vode računa o njihovoj ishrani, načinu na koji provode dan i slobodno vrijeme, sve je u redu. Budući prvaci doduše imaju ravne tabane, ali to nije razlog za pretjeranu brigu. To je posljedica prosto modernog doba, djeca više ne hodaju bosa kao nekada. Nema mnogo djece ni sa krivom kičmom, ali na žalost kako krenu u školu i počnu svakodnevno da nose rančeve koji su za njih preteški, dolazi do problema i do krivljenja. U starijim razredima osnovne škole, veliki broj djece, čak po polovina odjeljenja nekad ima skoliozu ili vratnu lordozu, zbog prekomjerne upotrebe tehnologije, tačnije mobilnih telefona i kompjutera, koji ih uslovljavaju da provode vrijeme u neprirodnom položaju, odnosno da nepravilno sjede i krive vrat i kičmu, što nekada traje satima bez pauze“, objašnjava za nova.rs dr Jelena Mitrović, načelnica pedijatrije u Domu zdravlja Čukarica.

Najopasniji zdravstveni problem javlja se tokom osnovne škole.

„Ozbiljan zdravstveni problem koji se javlja sve češće tokom školovanja je gojaznost i mi danas imamo zabrinjavajući broj školaraca sa prekomjernom tjelesnom težinom. Oni jedu brzu hranu, ne nose zdrave obroke od kuće, ne bave se dovoljno sportom, ne kreću se onoliko koliko bi trebalo, a ishrana im je vrlo upitna. Predškolci su još pod nadzorom roditelja, ali čim se to promijeni javljaju se i zdravstveni problemi, a prekomjerna težina je jedan od ozbiljnijih“, kaže doktorka Mitrović.

Međutim, pedijatar Saša Milićević, kaže da se gojaznost i brojni zdravstveni problemi javljaju i prije polaska u školu, a od prvog razreda, pa tokom narednih, se samo dodatno pogoršavaju.

„Nažalost zdravstveno stanje djece predškolskog, a naročito školskog uzrasta, iz godine u godinu je u sve lošijem stanju. U porastu su gojaznost, a sa njom i dijabetes, ravni tabani i astma. Djeca jedu previše slatkiša, piju sokove i u vrtićkom uzrastu dolazi do prekomjerne kilaže, problema sa zubićima, ali i alergijskih reakcija. Kada krenu u školu, vrlo brzo se javlja kriva kičma, skolioza, a veliki broj djece ima i kratkovidost. Osnovni podsticaj za sve to je upravo gojaznost, jer djeca minimalo vremena provode napolju, a maksimalno uz računar i mobilni telefon“, kaže za Nova.rs dr Milićević.

On naglašava da se kod predškolaca sve češće javlja i problem govora.„Kod mlađih uzrasta primjećujemo da sve više na pitanja odgovaraju samo sa ‚da‘ ili ‘ne‘, kratko, bez objašnjavanja. Rečnik im je vrlo siromašan, jer komuniciraju isključivo sa tehnikom, telefonom, računarom. U kasnijem uzrastu zbog telefona i igrica se deformišu i palčevi, pa je Svjetska zdravstvena organizacija čak uvrstila upalu tetive palca u jedno od zvaničnih obolenja. Djeca danas manje i spavaju nego što je to ranije bilo uobičajeno. Roditelji su preumorni, legnu prije djece, a ona ostaju u svojim sobama, umreže se preko telefona i igraju igrice ili su na mrežama, zavisi da li su dječaci ili djevojčice. Takođe, nastava fizičkog je u školama devalvirana, a mnoga djeca i to malo časova gledaju da izbjegnu, dok roditelji nemaju vremena da ih vode na treninge ili ne mogu da ih plaćaju“, kaže doktor Milićević.

Rast i razvoj djece u predškolskom uzrastu, ali i mlađih od njih, nažalost, počinje sa navikavanjem na ekrane, što za posljedicu ima brojne deformitete u kasnijem uzrastu, naročito u pubertetu.

„Shodno današnjem vremenu, budući prvaci, a naročito stariji školarci, imaju loše držanje. Kada prvačići krenu u školu, dešava se šok za njihovo tijelo, a zove se – ranac. Te torbe koje oni nose svakoga dana ne bi smjele da prelaze 10 odsto težine djeteta, a najčešće nose duplu težinu. Ono što nas najviše zabrinjava je što bebe, djeca od trećeg mjeseca života, dane provode uz takozvani ‚bejbi čenel‘. To je televizija samo za bebe na kojoj se tokom 24 sata daje program namenjen deci koja još ne govore, ne hodaju, ali su već naviknuta na ekran i uče se da pritisnu dugmence na daljinskom, koje ih vodi do omiljenog crtanog filma. Ta djeca ubrzo prelaze na mobilne telefone, kompjutere, tablete, što je za njih potpuno prirodno, a kičma se krivi, prsti deformišu i dolazimo do toga da pre prvog razreda umiju da kuckaju po tastaturi, ali ne i da pravilno drže olovku“, objašnjava za Nova.rs dr Zorica Mitrović, fizijatar.

U školskom uzrastu sve češće ljekari nailaze na patologiju koja je nekada bila rijetkost, a danas je svakodnevna pojava.

„Postoje dvije tetive koje pokreću palac i one se od ranog djetinjstva sada deformišu postepeno, a kada djeca dođu u završne razrede osnovne škole, uđu u pubertet, srećemo patologiju koja se vezuje za upotrebu mobilnih telefona, kojima se upravlja palčevima. Međutim, i džojstici za igrice mijenjaju palčeve, koji se kod današnje djece razvijaju više i brže u odnosu na ostale prste i dolazi do deformiteta koje je nemoguće popraviti“, naglašava fizijatar.

Smanjena fizička aktivnost kod djece svih uzrasta, uzrok je problema sa kičmom.

„Djeca nisu fizički aktivna, nema više sportskih aktivnosti koje su besplatne, već roditelje mnogo košta da plaćaju razne treninge, posebno ako imaju više djece. Najmlađi ako nisu u vrtiću ili u školi, sjede kod kuće i satima gledaju u telefon. Kod djece koja imaju hiperelastični sindrom, kriva kičma je mnogo izražajnija. U kasnijim razredima osnovne škole dolazi do strukturalnog krivljenja kičme. Fizička neaktivnost plus previše vremena pred računarima i telefonima, a uz hiperelastični sindrom, rezultira brojnim deformitetima koja u odraslom dobu, drastično smanjuju kvalitet života i zahtijevaju stalna liječenja, jer je organizam izložen brojnim oboljenjima. Iz ovih razloga je jako važno da se u osnovnoj školi ne izdaju termini za fudbal i druge sportove, da se na tome zarađuje, već da se organzuju dopunske sportske aktivnosti koje će pomoći djeci da se zdravije razvijaju“, apeluje doktorka Mitrović, fizijatar.