Iako je Milan Knežević jednom prigodnom satiričnom pjesmom uzvratio Milojku Spajiću kako i dolikuje, Medijski centar DNP smatra da “zaboravnog” i nasmijanog mandatara ipak treba podsjetiti na neke konkretne detalje, mada više niko i ne gaji iluzije da će se lider PES-a dozvati u pamet.

Još od početka, dok je “blistao” u 42 Vladi, Spajić je pokazivao znake amnezije i nezahvalnosti prema onima koji su u Parlamentu, poput DF-a, digli ruke da se realizuje projekat o povećanju ličnih dohodaka, a on cio uspjeh pripisao samom sebi.

DNP ističe i poznatu blamažu Spajića da je, povodom srbijanskog mu državljanstva, i još koječega, oči na oči varao građane Crne Gore i javno “zaobilazio istinu”.

Zatim se proslavio nabrajajući u medijima svoje ljubavničke domete po Singapuru, javno se hvališući kako je imao čitav buljuk đevojaka. A to je jasan znak da Spajić naprosto ne poznaje Crnu Goru ni njen mentalitet. Jer diletantski ne shvata da su takva hvalisanja, u najmanju ruku, neumjesna, i da nije lijepo na temu međuvjerske tolerancije hvalisati se kako je, kao Kazanova, uzimao bodove na stranom terenu.

Spajić se “proslavio” i već poznatom bježanijom ili bar hvatanjem krivina od Nebojše Medojevića, koji ga je u više navrata javno pozivao na duel, ali je Medojevićev Mickey vazda bio “u nekakvu trku”, pa nijednom nije stizao da prihvati ponudu za javno sučeljavanje.

Uz sva ova javna dostignuća, i nezahvalnost prema DF-u, Spajić je u finoj zavadi ne samo sa samim sobom i principima, nego čak i sa čestitim Jakovom Milatovićem, svojim prvim partijskim kolegom, koji se samo pošteno zalaže da se ispoštuje izborna volja građana.

Ona, povodom koje je Spajić javno upozorio da PES jedino neće u koaliciju s DPS-om, a praksa već najavljuje njegov korjenit zaokret. Jer zapadna instruktaža čini svoje, upućena na svog igrača, koji je već javno posegnuo za nekim kadrovicima upravo iz redova onih s kojima “neće”.

Zato je Spajić na pregovorima sa ZBCG o sastavu Vlade samo teferičio radi teferiča, kupujući vrijeme uz jeftinu glumu, računajući da će već iznaći način da ostvari svoj princip: “Dođite da se ne dogovorimo”. A tako je i bilo, uz njegove optužbe da je ZBCG sve nešto kočila, a on bio vrlo voljan da prihvati njeno učešće u Vladi, ali mu, eto, uz njegovu ispruženu ruku, ne dadoše šansu.

Tako je “fino i ljudski” vratio Koaliciji ZBCG i što su njeni glasovi imali presudan značaj da Jakov Milatović, njegov najbliži partijski kolega s kojim se viđa redovno, svako pola godine, odnese ubjedljivu pobjedu na predsjedničkim izborima. ZBCG je valjala kad je trebalo, a onda joj na dobro treba uzvratiti lošim, i to još uz namještenu glumu.

Uz sve ovo, Spajić nikad nije ni omirisao suzavac na protestima protiv bivšeg režima u borbi za poštenu i pravnu državu Crnu Goru, nego je stigao na gotovo. Niti mu je zarobljeno sudstvo ikad montiralo procese kao Milanu Kneževiću i Andriji Mandiću. A nije ni zato što je na bezbjednoj distanci sve vrijeme ašikovao po Singapuru.

Ali sad mu se zalomilo da, u zdravlje naivnosti biračkog tijela, počne sa šminkanjem političkog mrtvaca, gospode otpisanih, dajući im vještačko disanje, i ne hajući za izbornu volju građana koji su svojim glasovima bili srušili dvoipodecenijsku diktaturu.

Očito, Spajićevim oglednim primjerima dvojstva i “sojstva” nikad kraja, a ozbiljnim političarima nije krivo što ih vara na javnoj političkoj sceni, nego što misli da su njegove jeftine i providne mućke uvjerljive. Mada bi se reklo i da je njemu svejedno: djelovale, ne djelovale, on završava narudžbinu Zapada.

A saopštenja mu djeluju doslovce kao da mu ih neko piše u centrali DPS-a, ili mu ih diktiraju. Zato građanima koji su mu povjerovali treba samo reći ono tradicionalno: “Tražili ste – gledajte.”

Gledajte kako nezavisnu državu gura u još veći status zapadne kolonije. I to na tragu interesa bivše vlasti, koja se lagano počinje izvlačiti iz muzeja voštanih figura, gdje su je građani bili smjestili.

Većinska Crna Gora želi poštovanje izborne volje, kojom bi se zaustavio sunovrat pravne države, i da bude svoja na svome, a ne afrički protektorat u srcu Evrope. I da najviši državni interesi ne budu najniži privatni interesi poslušnika Zapada, oličenih u Spajiću i njemu sličnima.

Uglavnom, Crnoj Gori po jedan Šćepan Mali, avanturista i blefer iz bijela svijeta, nikad nije falio. A je li stigao iz Rusije, ili Singapura, sasvim svejedno.

Bitno je da Crna Gora jes’ malena, ali  je očigledno i malena i malerozna.