Navršava se četrdeset pet godina od najrazornijeg zemljotresa koji je 15. aprila 1979. godine pogodio Crnu Goru. Njegova jačina je bila sedam stepeni Rihterove skale izazvao je katastrofalna razaranja sa intenzitetom od devet stepeni Merkalijeve skale na cijelom Crnogorskom primorju, na dužini od preko 100 kilometara. Epicentar zemljotresa se nalazio u Jadranskom moru, između Ulcinja i Bara, na udaljenosti od 15 kilometara od obale. U ovom zemljotresu 101 osoba je izgubila život u Crnoj Gori i 35 u Albaniji.

Stradali su gradovi: Ulcinj, Bar, Petrovac, Budva, Tivat, Kotor, Risan i Herceg Novi, a razoreno je 250 naselja.

Uništen je ogroman dio modernih hotelskih kapaciteta u regionu, oštećena su 53 zdravstvena objekta, 570 objekata socijalne i dječije zaštite, 240 školskih objekata.

Posebno su stradali kulturno-istorijski spomenici (manastiri, crkve, muzeji, arhivi), koji su koncentrisani uglavnom u najugroženijem primorskom pojasu. Velike štete su bile na putnoj mreži – oštećeno je oko 350 kilometara magistralnih i 200 kilometara regionalnih puteva.

Jedna od specifičnih manifestacija oštećenja tla izazvana zemljotresom bile su pojave likvifakcije (tečenja tla), klizišta i odroni.

Do kraja 1979. godine registrovano je 90 jakih naknadnih zemljotresa, sa magnitudom većom ili jednakom četiri stepena preko 100 zemljotresa sa magnitudom 3,5 – 4,0, kao i skoro 10.000 slabijih potresa.

Desetak nemilosrdnih sekundi petnaestog aprilskog jutra 1979. godine promijenilo je izgled Crnogorskog primorja i njegovog zaleđa.

Pobjeda, tada jedina štampana dnevna novina u Crnoj Gori, je istog popodneva štampala vanredno izdanje na osam strana.

“To je bilo strašno, brda su se tresla. Jedva smo uspjeli da se domognemo vrata, a već je sve bilo porušeno. Djeca su skakala kroz prozore. No, velika je sreća da smo svi živi i zdravi”, dio je jedne od brojnih ispovijesti ispričanih tada novinarima Pobjede u Starom Baru.

Djevojka iz Kumbora pričala je kako je probudila strašna huka, tutnjalo je desetak sekundi, u panici je iskočila kroz prozor i samo što je izašla kuća se prepolovila. Mladić iz Bijele kazao je da su stvari oko njega “oživjele”, da je krevet počeo da igra, luster da se trese, stvari da se razbijaju.

O sreći u nesreći svjedoče riječi primarijusa iz kotorske bolnice, koji je ispričao da je samo dva minuta prije udara sestra na kolica postavila 22 novorođenčadi i odnijela ih na dojenje. Ta dva minuta su ih i spasla najgoreg.

Kad se dogodi zemljotres, spašavanje je trka sa vremenom. U borbi sa posljedicama naravi prirode ostalo je zabilježeno da je crnogorski čovjek ostao uspravan i kad se sve oko njega rušilo. Strahote aprilskog zemljotresa ujedinile su akcije požrtvovanja, solidarnosti i humanosti.

U prvim satima nakon zemljotresa, ljudi su samoinicijativno pomagali, a kolektivna akcija krenula je nakon organizovanja Republičkog štaba civilne zaštite. Savezna skupština donijela je Zakon o obnovi Crnogorskog primorja, pa su sve republike tadašnje Jugoslavije solidarno učestvovale u obnovi, a pomoć je stizala iz cijelog svijeta.

Tragovi prirodne nesreće odavno su izbrisani, a moderna lica crnogorskih turističkih centara godinama su među prestižnim na mapi svijeta. Tragovi i ožiljci su ostali, posebno u srcima onih koji su u katastrofi izgubili najdraže.