Nebojša Medojević laže. I to se ne može i ne treba opisivati nekim blažim riječima. Jer „neistina“ može da se omakne svakome. Može je izgovoriti i dobronamjerni a neupućen čovjek.
Jedino pak primjereno ime za stanje svijesti g. Medojevića jeste – laž, jer on kontinuirano obmanjuje javnost o vezama Crkve i politike, Crkve i mafije…itd., iako sam zna da za to što priča nema niti jedan dokaz. A mi dodajemo: ne može ni imati, jer priča potpune besmislice.
Njegova posljednja besmislica, tačnije – laž, ulazi u zonu krivične odgovornosti, jer javnosti prepričava šta je, navodno, rekao u procesu koji je od suda označen kao tajni postupak. Riječ je o istrazi rada ANB čije su žrtve, između ostalih (fabrikovani „Udari“, prisluškivanja, praćenja) i sveštenici Mitropolije, pa među njima i nas dvojica.
Medojevićeva jučerašnja objava ga prikazuje kao usrdnog saradnika i nastavljača „Udara“ na Crkvu. Nijesu nam poznati razlozi zašto to radi, zašto javno govori stvari koje nikakva istraga nikada neće moći pokazati kao istinu.
Najbolji test njegove iskrenosti, a i provjera istinitosti njegove jučerašnje objave, bilo bi da nastavi kako je krenuo (sa kršenjem tajnosti postupka) i da dokaže šta je juče radio na sudu: da građanima Crne Gore dostavi zapisnik svoje izjave date pred Sudom, pa da javnost vidi je li istina da nas je tamo pomenuo.
U isto vrijeme, to će biti najbolji način da se javnost uvjeri u to da li se i kako on lično pred institucijama bori protiv štetnog djelovanja ANB u proteklim decenijama.
Sveštenici Mitropolije Crnogorsko-primorske Obren Jovanović i Gojko Perović
