Pojačano djelovanje „špijuna“, od milošte zvanih „žbiri“ siguran signal da se bliže izbori.
U Crnoj Gori se već decenijama vodi javna rasprava o ulozi bezbjednosnog aparata u političkom životu zemlje. U fokusu tih rasprava često se nalaze policija i Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB), kao i pitanje njihove stvarne nezavisnosti od dnevne politike.
Policija, ANB i političke partije
Formalno, i policija i ANB imaju jasno definisane nadležnosti: zaštitu ustavnog poretka, bezbjednosti građana i borbu protiv kriminala i terorizma. U demokratskom sistemu, njihovo djelovanje bi trebalo da bude strogo profesionalno i pod civilnom kontrolom. Međutim, u praksi Crna Gora često se suočava sa sumnjama i optužbama da su bezbjednosne službe bile korišćene kao instrument političkog uticaja.
Dio javnosti i pojedine političke partije tvrde da su kroz istoriju postojali oblici nadzora nad opozicionim akterima: praćenje političkih aktivnosti, prikupljanje informacija o unutrašnjim odnosima u partijama, pa čak i pokušaji uticaja na unutarpartijske procese. Takve tvrdnje se najčešće pojavljuju u predizbornim periodima ili u trenucima političke krize. Važno je naglasiti da ove optužbe rijetko dobiju pravosnažni sudski epilog, ali ostaju snažno prisutne u političkom narativu.
Špijuni i obavještajni rad u maloj državi
U malim državama, kakva je Crna Gora, obavještajni rad ima posebnu težinu. Zbog ograničenih resursa i snažnih političkih i ličnih veza, granica između profesionalnog obavještajnog rada i političkog angažmana može postati nejasna. „Špijuni“ u tom kontekstu ne moraju nužno biti klasični tajni agenti, već i informatori, saradnici ili ljudi unutar institucija i partija koji prenose informacije centrima moći.
Povjerenje i kontrola
Ključno pitanje ostaje povjerenje građana. Bez transparentne parlamentarne kontrole, nezavisnog pravosuđa i slobodnih medija, svaka bezbjednosna služba može biti doživljena kao produžena ruka vlasti. Zbog toga se u savremenoj Crnoj Gori sve češće insistira na reformama sektora bezbjednosti, jačanju nadzora nad policijom i ANB-om i jasnom razdvajanju bezbjednosnih poslova od partijskih interesa.
U suštini, priča o policiji, ANB-u i „špijunima“ u Crnoj Gori nije samo pitanje tajnih službi, već i ogledalo stanja demokratije: što su institucije jače i odgovornije, to je manje prostora za zloupotrebe i političku kontrolu.
