Poslanicom povodom 1700 godina Milanskog edikta i osvećenja Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, oktobra 2013. ljeta Gospodnjeg, Mitropolit Amfilohije je poručio da Saborni hram gradimo da bi bio podsticaj na obnovu pravoga Duha u nama, na obnovu naših svetih narodnih običaja, našeg sveukupnog življenja, što je ovaj hram i bio od početaka gradnje pa do dana današnjeg: “Zidamo ovaj hram da bi nas uzvodio nebesima i ugrađivao u vječni grad Jerusalim, da bi nas sabirao oko Prestola Jagnjeta Božjeg, zaklanog za život svijeta. Da bi nas preobražavao i pretvarao u hramove slave Božje, Trojice Svete, Trojedinog Boga Ljubavi, radi čega je čovjek i stvoren. Pored svega ovoga ovaj hram, kao i svi pravi hramovi, mjesto je uzajamnog praštanja i mirbožanja ljudi i naroda. Kroz njega nam se daruje blagodat i mir Gospoda našega Isusa Hrista, Ljubav Boga i Oca i zajednica Svetoga Duha.”
Osnovna poruka Hristovog Vaskrsenja, pa stoga i ovog hrama njemu posvećenog, kao i svega što se u njemu događa i pjeva, jeste upravo: „Sve oprostimo Hristovim Vaskrsenjem…“ i on kao takav je poziv svima na zadobijanje slobode koja nas je stvorila i radi koje postojimo, na buđenje samosaznanja da smo svi ljudi braća i vječna sabraća, odgovorni jedni za druge i u vremenu i u vječnosti.
“Ovaj hram je ne samo mjesto Pričešćivanja Hljebom života i vaskrsavanja istinskog zajedništva sa Bogom i među ljudima, nego i učilište kako da dijelimo bratski u ljubavi hljeb naš svagdašnji i dobra kojim je Bog sve ljude i narode izobilno obdario i obdaruje”, riječi u blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija, istinskog ktitora Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja, u čijoj kripti je i sam našao mjesto pokoja.
Stoga, kao i toga dana kada je prije deset godina osveštan hram, sledujući duh ljubavi i zajedništva, saberimo se u subotu i nedjelju svi zajedno i radujmo se i veselimo u danu kojeg stvori Gospod
