Dugogodišnji poslanik i funkcioner Socijalističke narodne partije Crne Gore Vuksan Simonović izjavio je da je bivši lider DPS-a Milo Đukanović htio da bude predsjednik države još jednom da bi stekao imunitet koji bi ga štitio od krivično pravnog gonjenja. To je rekao u reagovanju na jučerašnje saopštenje podgoričkog DPS-a.
„Dok sam pet mandata bio poslanik u parlamentu Crne Gore, Milo Đukanović nikada nije imao petlje da se oči u oči obračuna sa mnom jer je znao da bi iste sekunde dobio žestok odgovor na bestidne laži koje je nerijetko iznosio. Više puta nudio sam toj ‘junačini’ da smogne snage i izabere televiziju, mjesto, vrijeme i način da ukrstimo argumente i raščistimo sve što ga peče i boli. A znam da mi je kivan još od rascjepa u jedinstvenom DPS-u 1997. godine, kada je zbog klasičnog puča u partiji, na moj predlog, izbačen iz DPS-a. Kivan mi je i nikada mi neće oprostiti što sam do srži razotkrivao njegove teške krađe i prekrađe predsjedničkih i brojnih parlamentarnih izbora i referenduma, pa sve do šverca duvana i brojnih drugih afera i afera“, poručio je Simonović.
On tvrdi da ga je Đukanović, kao sadašnji zakulisni komandant DPS-a, skrivajući se iza svojih partijskih klonova, žbira i goniča napao i jučerašnjim saopštenjem.
„Stoga ću mu i ovoga puta uputiti otpozdrav koji zapravo predstavlja samo mali dio priloga za Đukanovićevu biografiju beščašća i memoare kojima će, kako je najavio nakon nedavnog definitivnog pada sa vlasti, na miru da se posveti. Neću ponavljati sve ono što sam mu rekao nebrojeno puta u mojim medijskim izjavama i govorima u skupštini, samo ću reći da je Milo Đukanović daleko najbolji i najorginalniji primjerak odsustva morala, obraza i dosljednosti koji se ikada pojavio na političkoj sceni Crne Gore, a po beskrupuloznosti i sposobnosti da iznese neistine, da slaže, što je činio i u jučerašnjem saopštenju, davno je prevazišao i samog Minhauzena. I u jučerašnjem saopštenju Đukanović kroz saopštenje DPS-a pominje moj razgovor sa državnim tužiocem Italije prije 21 godinu. Doduše, Đukanović je i ranije pričao i obmanjivao javnost da je u Italiju išao zbog toga što sam ja 2002. godine razgovarao sa tamošnjim državnim tužiocem, a ne zbog toga što ga je ta zemlja, mnogo prije toga osumnjičila i optužila za mafijaško udruživanje i krijumčarenje cigareta, odnosno pokroviteljstvo i umiješanost u najcrnji šverc duvana, čime je nanio sramotnu ljagu, prije svega na obraz Crne Gore“, kazao je Simonović.
Kako je poručio, Đukanović je dakle, kao zmija noge prikrivao činjenicu da je u Italiju otišao tek 2008. godine, i to na klasično isleđivanje.
„Učinio je to tek nakon što je 2006. godine Crnu Goru napravio privatnom prćijom i nakon što je, vidjevši opasnost od optužbi iz Italije, 2008. godine sebi, navrat na nos, pribavio diplomatski imunitet koji ga je štitio i od progona i od hapšenja. Zbog tog imuniteta, proces u Italiji protiv njega je kasnije i arhiviran. On se i na nedavnim predsjedničkim izborima kandidovao za predsjednika Crne Gore, isključivo i jedino da bi pokušao da taj imunitet zadrži i sačuva. Interes Crne Gore i njenih građana, kao i u čitavoj političkoj karijeri, bio mu je potonja rupa na svirali. Ovoga puta neću detaljnije objašnjavati kako je i na koji sramotni i neljudski način sebi pribavio taj imunitet, vrativši se na funkciju predsjednika Vlade, koja mu je obezbijedila imunitet na koji se pozvao i iza kojega se ‘junački’ sakrio u procesu u Italiji. Ali to nije nikakvo iznenađenje kada je Đukanović u pitanju. To je isti onaj Đukanović koji je, mijenjao i ideologije i mišljenja i trošio ljude oko sebe, da bi sebe zaštitio, očuvao vlast po svaku cijenu i stekao neslućena bogastava kojima danas raspolažu on i njegovi pajtaši“, izjavio je Simonović.
Po njegovoj tvrdnji, mnoge svoje najbliže i najodanije saradnike već je ‘otpratio’ i ‘otpravio’ put Spuškog zatvora, kao da nije svjestan da će i on tim istim putem.
„Dakle, za razliku od njegovog puta i njegovih puteva, sa trostukim obručem tjelohranitelja, čak i kad dolazi među svoje, još jednom ću ponoviti, ja sam ponosan na sve moje puteve jer sam svuda išao uzdignutog čela, ni od koga se ne skrivajući. Moj odlazak na razgovor sa italijanskim tužiocem bio je javan i svima u Crnoj Gori poznat i saopšten posredstvom svih medija u Crnoj Gori. Na razgovor u Bari pošao sam na zvanični poziv državnog tužioca Italije u svojstvu predsjednika Komisije Skupštine Crne Gore koja se bavila švercom duvana“, predočio je Simonović.
„Zapravo, svaka ,,pobjeda“ Mila Đukanovića bila je teški poraz države Crne Gore i svih njenih građana!Zato su ga građani onako, nedavno i definitivno ispratili i jasno mu rekli – Dosta je bilo tvojega Đukanoviću. Tačka“, zaključio je Simonović.
