Presudom Upravnog suda Crne Gore od 7.11.2023. godine usvojen je tužbeni zahtjev Zorana Brđanina i poništeno Rješenje o prestanku mandata direktora Uprave policije od 03.08.2023. godine, na osnovu kojeg mu je prestao mandat prije isteka vremena na koje je postavljen.
Sud je u ovoj pravnoj stvari odlučio u sporu pune jurisdikcije, našavši da su za to ispunjene sve zakonske pretpostavke.
Naime, Presudom ovog suda U.br. 8751/2023 od 06.06.2023. godine poništeno je ranije Rješenje Vlade Crne Gore broj: 07-104/23-1462/2 od 30.03.2023. godine, kojim je tužiocu, direktoru Uprave policije, prestao mandat, i predmet vraćen Vladi Crne Gore na ponovni postupak. Dužnost Vlade je bila da u ponovnom postupku, u skladu s pravnim shvatanjem i primjedbama Suda iz te presude, donese novo, zakonito rješenje. Nakon te presude, ministar unutrašnjih poslova je Vladi Crne Gore 03.08.2023. godine podnio novi predlog za prestanak mandata tužiocu prije isteka vremena na koje je postavljen, a u obrazloženju predloga kao razlozi za prestanak mandata tužiocu navedeno je da je Specijalno državno tužilaštvo lišilo slobode više policijskih službenika Uprave policije, pa i v.d. pomoćnika direktora Policije za Sektor za borbu protiv kriminaliteta, zbog postojanja osnova sumnje da su izvršili krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala i korupcije, a da je Vijeće za nacionalnu bezbjednost konstatovalo da je stanje u bezbjednosnom sektoru, s akcentom na Upravu policije, loše, zbog čega je neophodno izvršiti kadrovske, organizacione i druge promjene u cilju izgradnje integriteta i uspostavljanja povjerenja kod građana i međunarodnih partnera, kao i da je Skupština Crne Gore obavijestila Ministarstvo da posebni izvještaji direktora Uprave policije nijesu bili predmet razmatranja nadležnog odbora, što se, po mišljenju ministra, ima smatrati pretpostavkom da izvještaji nijesu prihvaćeni. Najzad, Vlada Crne Gore je na sjednici održanoj 03.08.2023. godine, uvaživši razloge ministra unutrašnjih poslova, donijela osporeno rješenje primjenom člana 16 Zakona o unutrašnjim poslovima i članova 60 stav 1 alineja 5 i 60a stav 1 Zakona o državnim službenicima i namještenicima.
U ovom upravnom sporu je utvrđeno da je tužena Vlada Crne Gore ponovo donijela istovjetnu odluku, zanemarivši razloge i pravno shvatanje Suda izraženo u Presudi U. br. 8751/23 od 06.06.2023. godine i na taj način postupila suprotno odredbi člana 56 stav 2 Zakona o upravnom sporu.
Upravni sud Crne Gore je našao da Uprava policije nije samostalan organ uprave, već predstavlja organizacionu jedinicu u okviru Ministarstva unutrašnjih poslova, u skladu s odredbom člana 9 stav 2 Zakona o unutrašnjim poslovima i odredbom člana 21 Uredbe o organizaciji i načinu rada državne uprave. S obzirom da je odredbom člana 16 stav 1 Zakona o unutrašnjim poslovima predviđeno da se na prava, obaveze, odgovornosti i prestanak mandata direktora Uprave policije primjenjuju odredbe tog zakona i Zakona o državnim službenicima i namještenicima, to znači da direktoru Uprave policije mandat može da prestane prije isteka vremena na osnovu odredaba člana 16 Zakona o unutrašnjim poslovima i člana 60 stav 1 alineja 5 i stav 2 Zakona o državnim službenicima i namještenicima. Nesporno je da u konkretnom slučaju nijesu nastupile okolnosti koje predstavljaju razloge za razrješenje tužioca prema članu 60 stav 2 Zakona o državnim službenicima i namještenicima (da je osuđen na bezuslovnu kaznu zatvora, da je osuđen za krivično djelo koje ga čini nedostojnim za vršenje dužnosti u državnom organu, da mu je izvršnim rješenjem izrečena disciplinska mjera prestanak radnog odnosa i u drugim slučajevima propisanim posebnim zakonom).
Sud je utvrdio da je Uprava policije Odboru za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore dostavila dva izvještaja o borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, koji nijesu bili predmet razmatranja na sjednicama Odbora. Navedeno znači da nije ispunjen uslov iz člana 16 stav 3 Zakona o unutrašnjim poslovima za pokretanje postupka razrješenja direktora Uprave policije, jer predmetni izvještaji nijesu ni bili dio dnevnog reda na sjednici Odbora, niti su bili predmet razmatranja.
Zaključak Vlade Crne Gore da okolnost što Odbor predmetne izvještaje nije uzeo u razmatranje u razumnom roku stvara pretpostavku da ih nije ni prihvatio, za Sud je apsolutno neprihvatljiv i krajnje proizvoljan, jer je isključivo nadležni skupštinski odbor ovlašćen da prihvati, odnosno ne prihvati izvještaj direktora Uprave policije, i to, podrazumijeva se, u proceduri regulisanoj Poslovnikom Skupštine Crne Gore (članovi 69 – 71 Poslovnika koji se odnose na rad u odborima).
Ostali razlozi koji su, prema predlogu nadležnog ministra, kandidovani kao presudni za prestanak mandata tužiocu prije isteka vremena na koje je postavljen, takođe ne predstavljaju zakonske razloge za prestanak mandata prije isteka vremena iz člana 16 stav 3 Zakona o unutrašnjim poslovima, niti iz člana 60 stav 1 alineja 5 Zakona o državnim službenicima i namještenicima.
Sve navedeno je bio razlog da Sud raspravi spornu pravnu stvar u cjelini i odluči meritorno, u sporu pune jurisdikcije, u skladu sa odredbom člana 36 stav 3 Zakona o upravnom sporu, i kao nezakonito poništi osporeno rješenje Vlade Crne Gore, čijom eliminacijom iz pravnog prometa je prestala i pravna snaga inoviranog predloga ministra unutrašnjih poslova, jer isti dijeli pravnu sudbinu poništenog rješenja.
