piše: dr Dragan Koprivica
Iako je u književnosti vrlo problematičan pojam, takozvanog “ženskog pisma”, u odgovoru Gradske TV, i to nepotpisanom, upućenom jednoj vrsnoj dami, humanisti i intelektualki, ljekaru iz ugledne porodice, Jeleni Borovinić Bojović, jasno se vidi da je tekst sastavila upravo neka ozlojeđena ženska ruka.
I to, za razliku od kritičkog, ali korektnog stava buduće predsjednice Skupštine Glavnog grada, ruka, vođena foknerovskom bukom i bijesom, neprimjereno čak bilo kojem muškom, a nekmoli damskom peru.
Dok je dr Borovinić Bojović samo kritički izrekla istinu da je, htjeli mi to priznati ili ne, Gradska TV ipak prednjačila u zaštiti lika i djela velikog, a sad već ne tako velikog Vođe, i njegove kamarile, neimenovana dama iz Gradske TV je deplasirano pokušala presuditi svojoj neistomišljenici idući grubo na lične uvrede i prevaziđeni brutalni revanšizam brkajući lončiće. Ne idući razlogom na razlog, nego razlogom na čovjeka. A to se nikad nije posrećilo nijednom autoru bilo kojeg pamfleta, što odgovor Gradske TV, u suštini, i jeste.
Nova Crna Gora takva zlurada obraćanja mora pohraniti u muzej jezičkih voštanih figura, i govoru mržnje okrenuti leđa. Posebno kad dama prema dami pokušava iz pera izliti sav jalovi, prevaziđeni otrov ovog svijeta. Bez spoznaje da je mržnja vazda bila i ostala loš saveznik. A to se pokazalo i ovog puta kroz tekst zatrovan jezičkim autogolovima, koji je zato i urušio samog sebe.
Gledano objektivno, tekst neimenovane autorice, a nije teško pogoditi o kome je riječ, nije bez intelektualnih konstrukcija, ali su sve one intoksikovane sarkazmom gubitnika, nespremnog da prizna da je Crna Gora iskoračila naprijed. I da dolazi vrijeme pravde, u kojem se odbacuju okovi ropstva jedne brutalno orijentisane kamarile, koja je u privatnoj državi profitirala tri decenije plašeći građane kao malu djecu od domaćih izdajnika i spoljnih neprijatelja.
Ozlojeđenost zbog gubljenja pozicija samo je isplivala u ne baš lijepom tonu u današnjoj Crnoj Gori, koja pravi odlučujući iskorak u čišćenju države, baruštine kriminala, korupcije, bruke pravosuđa i postupanja ovom zemljom kao privatnom prćijom. U kojoj se činilo svašta preko zarobljenih institucija. A Gradska TV je, mora se priznati, to upravo bila. I ne samo dobrovoljno zarobljena, nego i bastion vlasnika Crne Gore. Jeste da sam nastupao u toj kući, ali prvi put po sistemu “dva na jedan”, uz pokušaj voditeljke da u emisiji iz kulture vješto skrene raspravu na crkvena pitanja, što sam kategorički odbio uz napomenui da ću napustiti emisiju ako se ostane na tom skrivenom zaokretu.
Kad je riječ o dr Jeleni Borovinić Bojović, svakom je jasno da je pred njom ne samo zahvalna karijera u struci i nauci, nego i politici. Tim prije što je dostojanstveno damski vodila kompletnu kampanju za lokalne izbore u Podgorici. I to bez ijedne neprimjerene riječi. Umno, sa stilom žene, koju Crna Gora poštuje slušajući njene poruke pomirenja i potrebe da se svi vratimo spoznaniju prava. U tome joj treba pomoći, a ne prevaziđenim vokabularom, reliktom prošlosti, kriviti je što je postavila dijagnozu odlazećim vlasnicima dosad privatne, unazađene Crne Gore.
U pamet se, sestre Crnogorke iz Gradske TV…
Dosta nam je muške zlobe po Montenegru, pa nek bar dame ostanu dame i u polemici, a to nije teško. Treba samo promijeniti ugao govorenja, poštujući i neistomišljenika. U ovoj državi sad ima dovoljno mjesta za sve ljude dobre volje, ali i dobrog rječnika.
Ka tome se ide zajedno. Ko to još nije shvatio, ima mogućnost da shvati u danima pred nama. Bolje ikad nego nikad, jer se Crna Gora miri, pa popravlja i svoj vokabular, odbacujući govor mržnje kao nasljeđe prošlosti i montiranog zavađanja naroda.
