Kada se govori o globalnim curenjima povjerljivih dokumenata koja su izazvala pažnju javnosti – od Panama papira, preko WikiLeaksa, do najnovijih Epstein fajlova – nema slučaja u kojem se Crna Gora pojavljuje a da se ne pominje bivši predsjednik Milo Đukanović. Njegovo ime gotovo da je postalo sinonim za crnogorski politički sistem u očima međunarodne javnosti, a dokumenti razotkrivaju neformalni, diplomatski i finansijski kontekst njegove višedecenijske vladavine.
Epstein fajlovi (2026.) pominju Crnu Goru u prepiskama između Jeffreyja Epsteina i slovačkog diplomate Miroslava Lajčáka. Đukanović je spomenut kao predsjednik države u kontekstu predstojeće posjete, uz usputne opaske o političkoj i geopolitičkoj situaciji u Crnoj Gori. Iako nema nikakvih naznaka da je bio u direktnom kontaktu s Epsteinom ili uključen u bilo kakve nezakonite aktivnosti, pomen u dokumentima je izazvao pažnju medija zbog njegove političke pozicije i dugogodišnje koncentracije moći.
Panama papiri otkrivaju da su Milo Đukanović i članovi njegove porodice povezani s ofšor kompanijama registrovanim u poreznim rajevima. Dokumenti ne pokazuju direktne kriminalne aktivnosti, ali otkrivaju sistemski sukob interesa i skrivene finansijske aranžmane, koji u kombinaciji s njegovom gotovo 30-godišnjom vlašću, daju sliku režima obilježenog netransparentnošću i političkom kontrolom nad državnim institucijama.
WikiLeaks depeše američkih diplomata potvrđuju da su međunarodni posmatrači Crnu Goru doživljavali kao državu u kojoj institucije nisu nezavisne, gdje je pravosuđe i policija pod uticajem vrha vlasti, a gdje Đukanović dominira političkim i ekonomskim tokovima. Dokumenti navode veze sa organizovanim kriminalom i aferama iz devedesetih, istovremeno ga opisujući kao ključnog partnera Zapada u evroatlantskim integracijama – paradoks koji je dodatno povećao interes javnosti.
Kombinacija ovih dokumenta stvara sliku države u kojoj su afera, korupcija i koncentracija moći nerazdvojni od ličnosti Đukanovića. Svaki od tih „curenja“ izazvao je pažnju upravo zbog toga što se u njima njegovo ime pojavljuje u kontekstu gdje međunarodna javnost ne bi očekivala direktno povezivanje Crne Gore s finansijskim, diplomatskim ili kontroverznim temama.
U suštini, iako nijedan od tih dokumenata ne dokazuje kriminalne aktivnosti, njihova publikacija potvrdila je međunarodnu percepciju Crne Gore kao zemlje pod režimom višedecenijske dominacije jednog lidera, čije su vlast i privatni interesi gotovo nerazdvojni, te su u javnosti izazvali sumnju i kritiku zbog dugog niza afera i upitne transparentnosti institucija.
