Novi gradonačelnik Podgorice i odlazeći ministar energetike Saša Mujović je, u intervjuu Pobjedi, najavio da će njegovi glavni ciljevi i prioritetni zadaci na početku mandata biti izgradnja kolektora, rješavanje saobraćajnog haosa i problema zamućenja vodoizvorišta Mareza. Mujović smatra da je glavni grad vrlo pristojnog nivoa razvijenosti, ali ipak poručuje da Podgoricu treba učiniti efikasnijom, u smislu boljeg organizovanog saobraćaja, čistijom, ekološkijom, snažiti kulturne i obrazovne institucije, ulagati u sport, razvijati svijest građana o važnosti čuvanja grada, kao i o vrijednosti njegovanja zdravijih životnih navika.
Govoreći iz ugla odlazećeg ministra energetike, Mujović je saopštio da je ukupne negativne efekte višemjesečnog isključenja Termoelektrane Pljevlja u 2025. godini zbog ekološke rekonstrukcije, na nivou EPCG grupe teško procijeniti. On očekuje da isključivanje Termoelektrane u narednoj godini prouzrokuje negativan poslovni rezultat državnog energetskog preduzeća Elektroprivrede za 2025. godinu.
Mujović je najavio da će EPCG ovu poslovnu godinu završiti u plusu uprkos veoma lošoj hidrologiji. On je naveo da je EPCG uspjela da u posljednja tri mjeseca ove godine optimizacijom svoje proizvodnje obezbijedi plus u trgovanju električnom energijom od preko 40 miliona eura, što će za posljedicu imati pozitivan poslovni rezultat od preko deset miliona eura, što je, kako je kazao, u ovakvoj godini ravno podvigu.
Odlazeći ministar je istakao da je rad Termoelektrane Pljevlja veoma bitan za Crnu Goru u narednom periodu i da nam je potrebno najmanje 15-ak godina da sprovedemo pravednu energetsku tranziciju i isključimo Termoelektranu iz pogona. On se nada da će Energetska zajednica imati razumijevanja za naš status i da ćemo pronaći adekvatne mehanizme da ostvarimo zacrtano, a opet i da ne derogiramo nastojanja da Evropa bude prvi karbon neutralni kontinent do 2050. godine.
Koji su Vaši glavni ciljevi i planovi kao gradonačelnika Podgorice? Koji su to prioritetni zadaci i problemi kojima ćete se baviti na početku svog mandata?
MUJOVIĆ: Bez dileme, prioritetan projekat za Podgoricu je onaj koji se direktno tiče zdravlja stanovnika. Svjedoci smo da postojeći kolektor nije adekvatan za potrebe naraslog grada i predstavlja ogromnu prijetnju. Kolektor u Botunu, za koji su obezbijeđena finansijska sredstva još 2016. godine, projekat je koji zaslužuje prioritet i za koji vrijedi ulagati napore kako bi bio realizovan. Osim ovoga, iako ne djeluje glamurozno, punu pažnju želim posvetiti rješavanju vodosnabdijevanja i napajanja električnom energijom, naročito prigradskih naselja. Problem zamućenja vodoizvorišta Mareza zabrinjava i poziva na hitno djelovanje.
Rješavanje saobraćajnog haosa je posebna stavka koju najbrže možemo riješiti kroz strožu kaznenu politiku i pretvaranje najprometnijih pješačkih prelaza u podzemne prolaze. Plan je osnaživanje gradskog saobraćajnog preduzeća i uvećanje broja gradskih i prigradskih linija. Planirana je i rekonstrukcija Trga Božane Vučinić i oživljavanje centra grada gdje je prvi korak već napravljen kroz izradu idejnog rješenja za robnu kuću Podgoričanka. Istočna tribina stadiona Budućnosti, održavanje njegove travnate podloge, kao i osposobljavanje Sportskog centra u punom kapacitetu su neke od obaveznih aktivnosti.
Da bismo ostvarili viziju zatvaranja centra grada za saobraćaj, potrebno je napraviti brojne pretpostavke u smislu obezbjeđenja parkinga u blizini centra. Ipak, tu se treba osloniti na savjet struke. Biznis zona na Ćemovskom polju je otvoren projekat, koji dugo tapka u mjestu (pokrenut je i sudski spor), a koji je veoma bitan za grad. Konačno, u planu je i valorizacija potencijala Veruše koja ima sve preduslove da postane omiljeno planinsko odmaralište Podgoričana.
Kako ocjenjujete trenutno stanje i nivo razvijenosti glavnog grada i da li i kada Podgorica može postati moderan i razvijen evropski grad?
MUJOVIĆ: Glavni grad je vrlo pristojnog nivoa razvijenosti. Suštinski, Podgorica ne pati od nedostatka nekog vitalnog sadržaja koji ga distancira od evropskih metropola. Ne smijemo smetnuti s uma bolnu istoriju Podgorice i to koliko puta je rušena do temelja. Ako nemate kontinuitet, ako ste stalno izloženi nekom novom početku, onda ne možete pledirati da imate atrakcije koje plijene pažnju, kao što to imaju Beograd, Zagreb, Ljubljana ili Beč.
Podgoricu treba učiniti efikasnijom, u smislu boljeg organizovanog saobraćaja, čistijom, ekološkijom, snažiti kulturne i obrazovne institucije, ulagati u sport, razvijati svijest građana o važnosti čuvanja grada, kao i o vrijednosti njegovanja zdravijih životnih navika. Dakle, imamo se čime baviti, ali ne možemo reći da je stanje razvijenosti grada ispod prosjeka.
Naredna godina će biti izuzetno zahtjevna za crnogorski energetski sektor, s obzirom na to nas očekuje višemjesečno (tačnije osmomjesečno) isključenje Termoelektrane (TE) Pljevlja zbog ekološke rekonstrukcije. TE proizvodi gotovo polovinu električne energije u Crnoj Gori, pa na koji način će biti nadoknađen nedostatak električne energije? Da li je, prema Vašim saznanjima, državno elektro-energetsko preduzeće Elektroprivreda (EPCG) obezbijedilo (kupilo) dovoljne količine električne energije iz uvoza za narednu godinu?
MUJOVIĆ: Sa pozicije ministra energetike imam puno povjerenje u radni tim EPCG koji je zadužen za trgovinu električnom energijom. Njihovi rezultati u prethodnom periodu su garancija da će i ovom izazovu odgovoriti na adekvatan način.
Slijedeći filozofiju disperzije rizika u nabavci električne energije znatan dio nedostajućih količina za 2025. godinu je već nabavljen: u trećem kvartalu ove godine nabavljeno je 223 GWh po prosječnoj cijeni 105,9 eura po MWh i dodatnih 327 GWh u decembru po prosječnoj cijeni 102,1 eura po MWh. Planirano je da ostatak bude nabavljen u prvom kvartalu 2025. godine. Za nabavku navedene količine električne energije utrošeno je 56,7 miliona eura. Da napomenem i to da je EPCG unaprijed prodala svoje viškove kojima raspolaže u iznosu od 190 GWh električne energije po prosječnoj cijeni od 117,13 eura po MWh i na ovaj način prihodovala 22,3 miliona eura.
Imate li informaciju i projekcije u ovom trenutku koliko će državu, odnosno državnu kompaniju EPCG i ukupno EPCG grupu (gdje između ostalog spada i Rudnik uglja) koštati isključenje TE naredne godine? Kakve će i kolike biti finansijske posljedice tokom 2025. godine za EPCG i EPCG grupu zbog toga što će TE biti van sistema?
MUJOVIĆ: Ukupne efekte isključenja TE na nivou EPCG grupe je teško procijeniti, s obzirom da oni u velikoj mjeri zavise i od rada ostalih proizvodnjih postrojenja, u prvom redu od hidrologije i proizvodnje iz HE Piva i HE Perućica. Od spomenutih faktora zavisi i koliko će iznositi trošak nabavke nedostajućih količina. U slučaju povoljnije hidrologije i veće proizvodnje iz HE, biće manja potreba za kupovinom nedostajućih količina. Menadžment EPCG je, sa ciljem optimizacije troškova i stabilnosti snabdijevanja električnom energijom, već kupio određene količine električne energije za 2025. godinu. S obzirom na činjenicu da TE Pljevlja učestvuje u proizvodnji električne energije u velikom procentu, za očekivati je da njeno isključivanje u narednoj godini prouzrokuje negativan poslovni rezultat EPCG za 2025. godinu.
Nedavno je saopšteno da ste od Energetske zajednice (EZ) tražili da TE radi do 2041. godine. Da li očekujete da će imati razumijevanja i da će nam to biti odobreno? Zašto je važno da je TE u pogonu do 2041? U slučaju da EZ to ne odobri, što bi to značilo za naš energetski sektor i uopšte crnogorsku ekonomiju? Da li bismo to mogli da izdržimo?
MUJOVIĆ: Kao što znate, Ministarstvo sprovodi intenzivne aktivnosti da „zakrpi“ sve rupe koje su nam ostavili prethodnici. S tim u vezi, pripremili smo draft verziju Nacionalnog energetskog i klimatskog plana i uvidjeli koliko smo daleko od ispunjenja nacionalnih energetskih i klimatskih ciljeva do 2030. godine.
Nažalost, to je opet direktna posljedica nemara ili neznanja onih prije nas, jer su dopustili da Crna Gora bude jedina država regiona kojoj nijesu uračunate tzv. „ponorne emisije“ pri definisanju nacionalnih energetskih i klimatskih ciljeva. Iz tih razloga moramo uložiti znatna materijalna sredstva (najmanje milijardu eura) kako bismo povećali udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj finalnoj potrošnji. Zato nam je rad Termoelektrane Pljevlja veoma bitan u narednom periodu i računali smo da nam je potrebno najmanje 15-ak godina da sprovedemo pravednu energetsku tranziciju i isključimo Termoelektranu iz pogona.
Nadam se da će Energetska zajednica imati razumijevanja za naš status i da ćemo pronaći adekvatne mehanizme da ostvarimo zacrtano, a opet i da ne derogiramo nastojanja da Evropa bude prvi karbon neutralni kontinent do 2050. godine.
Više od četiri decenije (od gradnje TE) u Crnoj Gori nije izgrađen značajan izvor električne energije. Koji su to glavne elektrane koje država, odnosno državna EPCG, namjerava da završi u narednom periodu? U kojoj su fazi ti projekti i kad bismo mogli da očekujemo proizvodnju iz tih energetskih objekata, odnosno kad bi mogli biti završeni?
MUJOVIĆ: Tačno je da je od izgradnje posljednje elektrane, Termoelektrane Pljevlja do danas, proteklo dosta vremena, više od 40 godina. Ipak, moram napomenuti da su u proteklom periodu napravljena dva značajna energetska objekta, dva vjetroparka – Možura 46 MW i Krnovo 72 MW koji nažalost nijesu u državnom vlasništvu, već je država dužna da njihovu proizvodnju otkupljuje i balansira po povlašćenim cijenama.
Što se tiče novih izvora u državnom vlasništvu, EPCG je u velikom investicionom ciklusu sa fokusom na ulaganje u zelene izvore energije. Tako smo prije nekoliko nedjelja svjedočili postavljanju kamena temeljca za prvu vjetroelektranu u vlasništvu EPCG, vjetroelektranu Gvozd snage 56 MW i očekivane proizvodnje 150 GWh. Očekuje se i nastavak ovog projekta kroz izgradnju dodatnih 21 MW kapaciteta. Do kraja godine očekuje se raspisivanje tendera za osmi agregat u HE Perućica snage 56 MW za čije finansiranje je obezbijeđen kredit od Njemačke razvojne banke (KFW) polovinom prošle godine. Ovim projektom, osim povećanja proizvodnje HE Perućica, znatno će se povećati pouzdanost i fleksibilnost ovog postrojenja.
Takođe, do kraja godine EPCG će raspisati tender za prevođenje viška vode Zete u Krupac i Slano čime će se znatno poboljšati način rada HE Perućica. Tender se raspisuje za prvu fazu, izgradnju tunela kojim će se spojiti akumulacije iz jezera Krupac i Slano. Tokom 2024. godine, prema izjavama čelnika EPCG, dostiće se brojka instaliranih sunčanih elektrana na krovovima preko 70 MWp, čime su postignuti značajni rezultati u energetskoj nezavisnosti naših potrošača-proizvođača.
Pored ovih projekata, jako je važno pomenuti nekoliko većih solarnih elektrana koje EPCG radi na zemlji kao što su: SE Željezara 20 MW, SE Kapino Polje 2x5MW+30 MW, SE Krupac 46 MW, SE Štedim 100 MW, kao i plutajuća elektrana Slano 36 MW. Ovako veliki obim izgradnje solarnih elektrana ne bi bio u potpunosti valorizovan bez baterijskih sistema za skladištenje električne energije za koje EPCG planira do kraja godine da raspiše tender za pet lokacija po 60 MVh.
Na kraju, mislim da je jako važno napomenuti da je EPCG potpisala Memorandum o razumijevanju sa francuskom elektroprivredom po pitanju gradnje hidroelektarne Kruševo snage 75 MW, nizvodno od brane Piva koja bi dala dodatnu vrijednost iskorišćenju hidropotencijala rijeke Pive i obezbijedila dodatnu vršnu energiju za naš energetski sistem.
Ne mogu da ne napomenem i ekološku rekonstrukciju, projekat koji za cilj ima smanjenje emisije karbonskog otiska, konkretno sumpor-dioksid, azot-dioksid i praškastih materija na mjere koje su dozvoljene na nivou EU, propisane direktivom EU za postrojenja sa velikim ložištima. Ovim projektom dobija se zdravija životna sredina u Pljevljima i obezbjeđuje duži rok rada Termoelektrane Pljevlja u skladu sa preporukama EU. Ne treba zaboraviti projekat toplifikacije Pljevalja koji će zajedno sa ekološkom rekonstrukcijom poboljšati stanje životne sredine u Pljevljima, prije svega smanjenjem broja privatnih ložišta na ugalj.
Smatram da je potrebno pomenuti i nekoliko manjih projekata koje EPCG realizuje: izgradnja mhE Otilovići, za koji je raspisan tender i u toku je evaluacija ponuda, rekonstrukcija manjih elektrana u vlasništvu EPCG-a, mHE Rijeka Crnojevića, mHE Podgor. Tokom 2025. godine očekuje se odabir izvođača za mHE Rijeka Mušovića.
Kako ocjenjujete ovogodišnje poslovanje državnih kompanija iz energetskog sektora, naročito najznačajnije kompanije EPCG koja je u prvih devet mjeseci ove godine, na kraju septembra bila u poslovnom „ minusu“ od 19,2 miliona eura?
MUJOVIĆ: Rad državne kompanije EPCG-a ne može se pratiti samo kroz proste brojeve iskazane poslovnim rezultatom. Jedan od osnovnih razloga zbog čega iznosim ovakvu tvrdnju je činjenica da EPCG posluje tržišno, a energiju prodaje našim građanima daleko ispod tržišne vrijednosti. Dalje, proizvodnja električne energije zavisi od hidrologije, tako da ako je godina kao ova, znači jako sušna (svjedoci smo koliko su novembar i decembar imali kišnih dana, a to su mjeseci kada po pravilu pada najviše kiše) znači da je i količina energije kojom EPCG raspolaže za tržišnu prodaju znatno manja. Kada se tome doda činjenica da imate dugo tropsko ljeto zbog čega dolazi do porasta potrošnje, onda je jasno u kakvoj se EPCG situaciji nalazi.
Međutim, moram da napomenem da uprkos veoma lošoj hidrologiji sa kojim se susrijeće praktično cijeli Balkan, EPCG je uspjela da u posljednja tri mjeseca, optimizacijom svoje proizvodnje, obezbijedi plus u trgovanju električnom energijom od preko 40 miliona eura, što će za posljedicu imati pozitivan poslovni rezultat, kako je najavljeno iz ove kompanije, preko deset miliona eura, što je u ovakvoj godini ravno podvigu.
Rezultat se ne smije posmatrati nezavisno od investicija pa se do kraja godine u EPCG očekuje da se investira više od 60 miliona eura, mahom u obnovljive izvore energije čime se pokazuje izuzetna sposobnost investiranja u nove izvore i stvara dodatna vrijednost kompanije podizanjem vrijednosti osnovnih sredstava, a pri tome smanjujući efekat zavisnosti od hidrologije u narednom periodu.
Ne treba zaboraviti i izjave čelnika kompanije da će na kraju godine biti akumulirana znatna finansijska sredstva koja će omogućiti mirniji prolaz kroz i te kako izazovnu 2025. godinu.
Porast potrošnje u periodu od 2021. do 2024. godine je: 356 GWh (2022: +108GWh; 2023: +128GWh; 2024: +120 GWh)
Takođe, rad EPCG se ne smije posmatrati nezavisno od cijele grupe koja u ovoj godini bilježi značajne pozitivne poslovne rezultate što nije bio slučaj u prethodnim godinama.
Iz Vlade i EPCG je najavljeno da za sada neće biti poskupljenja električne energije kojom nas snabdijeva EPCG, kao i da neće doći do povećanja računa za električnu energiju i pored odluke Regulatorne agencije za energetiku i komunalne djelatnosti (REGAGEN), na osnovu koje su računi za električnu energiju od 1. januara za domaćinstava trebalo da budu uvećani za 3,41 odsto. Do kada ćemo moći da držimo cijene električne energije na ovom nivou?
MUJOVIĆ: Ministarstvo energetike i EPCG vode veoma odgovornu poslovnu politiku u sektoru energetike koja je u isto vrijeme i model društveno odgovornog ponašanja prema kupcima električne energije, tj. građanima. S tim u vezi je i odluka da od 1. januara 2025. godine ne dođe do povećanja cijena električne energije, a sve s ciljem očuvanja standarda građana. Naravno, svjesni smo obaveza i potrebe da do 2027. godine cijenu električne energije usaglašavamo sa onom koja je na evropskom nivou. To ćemo uraditi vrlo pažljivo štiteći ranjive kategorije, razvijajući tarifne pakete i poboljšavajući energetski sektor.
Pomoć povlašćenih proizvođača za sada izostala
Da li država i EPCG mogu naredne godine očekivati pomoć od povlašćenih proizvođača električne energije? Da li je neko od povlašćenih proizvođača električne energije (vlasnici vjetroelektrana, malih hidroelektrana, solarnih elektrana) dostavio ponudu o najnižoj cijeni po kojoj bi mogli da prodaju proizvedenu električnu energiju EPCG, a kako bi se prevazišao izazov koji nosi ekološka rekonstrukcija TE i nedostatak domaće električne energije?
MUJOVIĆ: Stavovi povlašćenih proizvođača električne energije po ovom pitanju su različiti. Zakon ih štiti i sa tog aspekta nemaju obavezu da pripomognu državi u savladavanju izazova povezanih sa ekološkom rekonstrukcijom Termoelektrane Pljevlja. Bilo je nekoliko odgovornih povlašćenih proizvođača koji su iskazali spremnost da se povinuju molbi Ministarstva, ali je snaga njihovih proizvodnih kapaciteta prilično mala i nedovoljna da bitnije popravi situaciju. Ključan će biti stav vjetroelektrana Možura i Krnovo čije finalne odgovore još iščekujemo.
