Moji izvori iz ANB tvrde da je došlo do ozbiljnih previranja u DPS i da je sve veći broj aktivista i članova organa stranke koji se ne slažu sa kontinuitetom pogrešne politike Đukanovića i traže promjene. I političke i kadrovske.
Pojavljivanje Mila Đukanovića na završnim skupovima DPS-a na lokalnim izborima u Podgorici i Kotoru, i posebno na tzv “slavlju” u noći izbora, naišlo je na osudu kod dijela najužeg rukovodstva, ali i među članovima opštinskih odbora.
Kap koja je prelila čašu bila je ponuda Jakovu Milatoviću za koaliciju u Podgorici.
DPS je tada ponudio:
Gradonačelnika Pg
Gradonačelnika Budve
Podršku na sledećim predsjedničkim izborima
Uslov da sruše Vladu i budu u koaliciji na svim izborima do 2028 godine.
Ovaj predlog Predsjedništva DPS je bio suprotan predlogu OO DPS Podgorice koji su insistirali da crvena linija u pregovorima bude poštovanje izbornog rezultata i da jedino Nermin Abdic može biti gradonačelnik Podgorice.
Na sjednici Predsjedništva DPS samo su Živković i Abdić bill za postovanje stavova OO DPS Podgorice, ali su bili preglasani.
Ova ponuda Milatoviću izazvala je veliko nezadovoljstvo članstva i sve su postali glasniji oni koji traže da se DPS distancira od kriminalnog i koruptivnog nasleđa Đukanovića, i odbacivanje ekstremnog nacionalističkog narativa koji DPS čini neprihvatljivim koalicionim partnerom, bez obzira na rezultat.
Uticaj Đukanovića, preko Roćena i Pažina na veći dio Predsjedništva DPS je postao neprihvatljiv za mlađu gardu funkcionera u stranci i oni su već odmakli u pripremama konkretnih poteza i zahtjeva prema Predsjedniku Živkoviću.
Ogroman je raskol izmedju politike stranke i stavova članstva. To nece dugo moći sa ostane interno u krugovima stranke.
Sasvim je jasno da ce morati doći i do institucionalnog razlaza između pristalica Đukanovica i njegove pogubne politike i pristalica novog kursa u DPS. Ako uapiju da se siatanciraju od Djukanovića i narkokartela i tajkuna koji su opljačkali Crnu Goru, usvoje realan umjeren stav prema srpskom pitanju u CG, Crkvi i Srbiji, i institucionalizuju svoju frakciju ili osnuju sasvim novu stranku, imaće politički prostor i mogu biti jedna perspektivna stranka lijevog centra, gdje bi se sa Demokratama i SDP borili za birače.
Od odnosa snaga frakcije iza koje stoje Đukanović, Roćen, Pažin i kavački klan i Bemax , koju predstavljaju Andrija Nikolić, Ivan Vuković, Nikola Rakočević, Oskar Huter, Jefto Eraković, Zoja Bojanić Lalović, Mihailo Anđušić i frakcije koja se zalaže za promjene u stranci koju predvode Danijel Živković, Nermin Abdić, Miloš Nikolić, Mlađan Janović, Nikola Milović, Petar Smolović i drugi, zavisiće i dinamika na crnogorskoj političkoj sceni.
Sve dok je DPS pod uticajem narkokartela, on je partija koja ide ka izumiranju jer niko sa njima neće u koalciju, a i stav naših evroatlantskih partnera je vrlo negativan kada je budućnost DPS-a u pitanju.
Đukanović neće odustati od namjere da po svaku cijenu ( pa čak i nasiljem i terorom) dođe na vlast i spriječi svoje hapšenje i izručenje SAD. On drži DPS kao taoca u borbi za svoju slobodu i opstanak kriminalne korporacije.
Raspad DPS i izdvajanje nove stranke od mladih nekompromitovanih ljudi, imao bi pozitivan efekat na ozivljavanje ugaslog i razorenog politickog sistema gdje se nužne reforme stalno odlažu lažnim narativima da je država ugrožena ili da je srpski narod ugrožen.
Ugroženi su svi pošteni građani i vitalni nacionalni interesi od velikih lopova Crnogoraca i velikih lopova Srba koje zanima samo sopstveni džep, i koji o opstim interesima građana i države imaju isti stav.
Pomirenje Crne Gore se mora zasnivati na borbi protiv visoke korupcije i mafije, za demokratiju i ustavni patriotizam, ljudska prava i slobode, pravnu državu socijalne solidarnosti.
Fundametalni uslov za obnovu demokratije, medjusobnog povjerenja, pomirenja, iniciranje neophodnih i radikalnih političkih, institucionalnih i ekonomskih reformi je nestanak DpS kao politickog krila narkokartela.
DPS ili Crna Gora. Oboje ne može opstati. Ja navijam za Crnu Goru!!
